Među bijelim i crnim vinima najviše je onih od autohtonih sorata, prema prijedlozima sommeliera za 100 najboljih u Hrvatskoj. Veseli to, naravno, zato što su izvorne sorte nacionalno blago i zato što su tri vodeće po površinama na kojima su zasađene naše, ma koliko neki šutjeli o tome.
Kolo vodi plavac mali crni. Slijede teran, refošk, ima i tribidraga iliti crljenka, trnka, vranca, frankovke… Nekoliko je mješavina crnih sorata, bilo klasičnih bordoških, bilo onih u kojima su se dobro sprijateljile svjetske i naše, a lijepo je na listi vidjeti i monosortna vina od crnog pinota, cabernet franca, merlota, petit verdota…
Na prvi pogled iznenađuje relativno velik broj nominiranih bijelih cuvéea iz tri regije: kao da je samo Dalmacija vjerna tradiciji jednosortnih vina. Pošipu ponajviše, pa grku… Puno je, naravno, graševina i malvazija, a među “strancima” vode chardonnay i sauvignon, uz poneki rizling ili sivi pinot.
Jantarnih vina, dugo maceriranih bijelih, najviše je od rizlinga, a slijede ona od malvazije, pa traminca, grka i neuburgera. Crni pinot glavni nam je “igrač” za rosé, ali podjednako ih je i od mješavina internacionalnih sorata. Tu su i cabernet sauvignon te plavac mali crni, muškat ruža i rijetka sušćanska sorta trojišćina.
Slatkiši, pak, nude dvije dobro nam znane aromatične sorte, muškat momjanski i traminac, dvije graševine i još poneku. Pjenušci su posebna priča. Ima bijelih i ružičastih, monosortnih, višesortnih pa i puuunosortnih.
Da sad ne duljimo, listu nominiranih pjenušaca objavit ćemo sutra, a u danima koji slijede i nominacije za ružičasta vina pa bijela, jantarna, crvena, odnosno crna te desertna.
Pravila ocjenjivanja 100 najboljih vina Hrvatske objavili smo 11. ožujka, a jučer i malu analizu nominacija prema regijama iz koje vina potječu.
Naslovna fotografija je trs na Dingaču Gušterice lutalice Lucije Biondić
