Na 980 metara nadmorske visine na Andama vinograd je cabernet sauvignona, na 1070 metara malbec, na 1200 chardonnay, a lokalna bijela sorta torrontes raste na čak 1800 metara iznad površine mora, ispričala je Wendy van den Schrick iz grupacije Moët Hennessy predstavljajući u Zagrebu posebna mirna vina multinacionalne kompanije poznate po šampanjcima i žestokim pićima. Nije ponudila najviša vina vinarije Terrazas de los Andes iz glasovite argentinske vinske regije Mendoza, bijela, nego najbolja, crna: mlad, ali neočekivao zreli Malbec 2015., fin i još “debelo” premlad Terrazas single vineyard Cabernet sauvignon 2011. te moćan, no ne naporan nego uglađen i opojan Cheval des Andes 2009. od malbeca, cabernet sauvignona, cabernet franca i petit verdota.
Omjer sorata svake se godine mijenja kako bi se uvijek dobilo najbolje moguće vino. U berbi 2009. dominira malbec s 59 posto, a cabernet sauvignona je 36 posto. Cheval des Andes je projekt vinarije Terrazas de los Andes i Pierrea Lurtona, direktora glasovitih bordoških châteaua Cheval Blanc u Saint-Émilionu te Yquem u Sauternesu. Vinariju Terrazas de los Andes osnovao je najveći proizvođač šampanjaca Moët & Chandon. Kasnih 50-ih godina prošlog stoljeća došli su u Argentinu raditi pjenušava vina, no brzo su krenuli i s mirnima. Lurton im je predložio osnivanje nove vinarije 1999. nakon što je vidio potencijale nekih vinogradarskih položaja u Mendozi. Malbec i cabernet sauvignon su iz vinograda posađenog 1929. godine, što svakako daje poseban štih vinu, a poslije su sadili cabernet franc i petit verdot. Potonju sortu Lurton je donio iz Château Margauxa, vinarije iz bordoškog Médoca, koja je barem jednako slavna kao i Cheval Blanc. Od najboljega grožđa na posebnom položaju nije teško napraviti jedinstvena vina. Svježina koju daje visina izvanredno dopunjuje snagu argentinskog sunca, a velike razlike u temperaturi između dana i noći omogućuju izraženije voćne arome. Zato je donedavni glavni enolog vinarije Cheval des Andes, Nicolas Audebert, rekao kako su njihova vina kombinacija intenzivne argentinske voćnosti odjevene u bordošku eleganciju.
Inače, Mendoza spada među najsuša vinorodna područja. Padaline su rijetke, a prirodnih tekućica nema, no vodu su osigurali sustavom kanala kojima stiže otopljeni snijeg s Anda.
Dojmovi o tom “konju” s Anda (cheval na francuskom znači konj) sasvim su zasjenili odličan Terrazas single vineyard Cabernet sauvignon 2011. Tek nakon pomnog iščitavanja bilješki uspio sam se prisjetiti neobične kombinacije mirisa crvenog i crnog voća, jagode i kupine, začinjene timijanom i crnim paprom te tanina koji poput grublje čipke na svili razbijaju baršunastu strukturu. Pregazio je taj Cheval des Andes i vino Numanthia 2011., kojim je završila degustacija. Riječ je o tempranillu, odnosno njegovu klonu iz male regije Torro između španjolske Ribere del Duero i portugalskog Doura, što su dva imena iste rijeke. Vino nosi ime gradića koji je 20 godina odolijevao rimskim napadima, a regija je gotovo pustinjska. Ima devet mjeseci zime s 15 stupnjeva te tri mjeseca pakla s više od 35. Vinogradi su stari između 50 i 150 godina jer u toj surovoj klimi ni filoksera na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće nije napravila zlo kao drugdje. A vino je tipično za taj dio Španjolske. Sočno, puno crnog voća i smokava te ugodno začinjeno. I označilo je kraj putovanja koje je počelo u novozelandskoj vinarij Cloudy Bay te preko australske Cape Mentelle vodilo u Argentinu. Bio je to put gotovo oko svijeta u tri sata. I desetak čaša.