Postoje knjige i predavanja o nacionalnoj ekonomiji u kojima su poglavlja o poljoprivredi s društveno-ekonomskog stajališta. Razmatra se kako bi se trebala ustrojiti poljoprivreda polazeći od društveno-ekonomskih načela. Održavanje takvih društveno-ekonomskih predavanja i pisanje takvih knjiga očigledna je besmislica. O poljoprivredi se jedino može govoriti – i u njezinu društvenom ustrojstvu – ako je ishodište sama poljoprivreda, ako se doista zna što je uzgoj repe, krumpira, žitarica… Bez toga se ne može ni govoriti o nacionalno-ekonomskim načelima.
Ovo je dio predavanja “Emancipacija ljudskog i životinjskog života od vanjskog svijeta”, prvog od osam o poljoprivredi koja je od 7. do 16. lipnja 1924. godine dr. Rudolf Steiner vodio u dvorcu Kobierzyce (Koberwitz) u današnjoj zapadnoj Poljskoj, pokraj Wroclawa.
Steiner je austrijski filozof, odgojitelj i pisac, utemeljitelj antropozofije, rođen 1861. u Donjem Kraljevcu u Međimurju, a taj se tečaj smatra začetkom biodinamičke poljoprivrede, uzgoja biljaka i životinja u skladu s prirodom.
Naravno da se ne koriste umjetna gnojiva i kemijska zaštitna sredstva, nego se biljke prihranjuju i štite s osam pripravaka označenih brojkama od 500 do 507. Prvi je stajski gnoj odležan u zakopanom kravljem rogu i njime se prihranjuje tlo. Pripravak 501 je kamen iz roga te, među ostalim, potiče razvijanje gornjeg dijela biljke i daje joj svježinu, sjaj i otpornost na bolesti.
Ostali pripravci su kompostni, načinjeni od ljekovitog bilja stolisnika (502), kamilice (503), koprive (504), hrastove kore (505), maslačka (506) i valerijane (507). Oni, pomoću prepariranog komposta, biljke dovode u stanje u kojem one puštaju da u njima pojačano sjeluju kozmičke snage.
Te kozmičke snage osnova su biodinamike, ali i razlog zašto neki vinari koji rade po tim načelima ne žele da se za to zna. Boje se da će ih, uz zakapanje kravljeg i spominjanje svemirskih sila, smatrati čudacima ili vračevima.
Biodinamička vina doista su posebna i prepoznat će ih i onaj tko ne zna o čemu se radi. Imali smo kušanje četiri vrlo dobra rizlinga, od kojih je jedan bio biodinamički. Od pet kušača, trojica gotovo da za biodinamiku nisu ni čula, ali biodinamičko vino su odmah prepoznali po teško objašnjivoj, ali jedinstvenoj oblosti i harmoničnosti.
Po biodinamičkim načelima, barem po Mjesečevu sjetvenom kalendaru koji upućuje u koje dane i sate je dobro raditi s biljkama, a u koje nije, uglavnom rade proizvođači jantarnih vina. Ona nastaju višemjesečnom maceracijom bobica grožđa u vinu pa je preduvjet za njih da grožđe bude savršeno zdravo i prirodno proizvedeno.
Hrvatska još ima odlične preduvjete da se više proizvođača hrane posveti biodinamičkoj poljoprivredi. Tlo je čisto, stanovnika malo, a poljoprivredne površine relativno su velike i uz manje prinose nego u intenzivnom uzgoju plodova bi bilo i za izvoz, a o kvaliteti, mirisu i okusu ne treba govoriti. No kratkoročno je veći profit na drugim stranama.
Koga doista zanima biodinamika, može pročitati osam Steinerovih predavanja o poljoprivredi iz lipnja 1924.