Kleopatra je namamila Cezara u svoje odaje kako bi pokazala da je dobra s Rimljanima i osigurala si vlast u Egiptu. Nakon što su Cezara ubili u Rimu, zavela je njegova generala Marka Antonija, no zajedno su izgubili rat protiv Oktavijana, pa je egipatska kraljica počinila samoubojstvo, a Egipat izgubio slobodu na nekoliko stoljeća. Elisabeth Taylor glumila je Kleopatru u spektakularnom filmu iz 1963., a Richard Burton Marka Antonija.
Filmsku ljubav Taylor i Burton gotovo jednako burno prenijeli su i u stvarni život, sastajali se i rastajali, pa me njihova priča podsjetila na dvije najrasprostranjenije dalmatinske vinske sorte, plavinu i plavac. Prva je ženskog roda, naizgled nježna, ali snažnoga karaktera, koji povremeno izađe na vidjelo, druga robusna, gotovo nepobjediva, a iz najboljih vinarija dovoljno snažna da bez srama ili straha iskaže ljupkost i nježnost. Obje zavređuju puno mirniji život i sretniji kraj nego filmske zvijezde i likovi koje su u spomenutom filmu utjelovile.
O plavcu se gotovo sve zna, ali o plavini, plavki, plajki, brajdici, marasovki ili modrulju, ima ona, eto, i muško ime, vrlo malo.
“Oduvijek se smatrala autohtonom dalmatinskom sortom. Rezultati novijih (2007.) istraživanja temeljeni na genskoj analizi velikog broja sorata pokazali su da je potomak primitiva (tribidrag, crljenak kaštelanski) i verdeca”, piše u “Zelenoj knjizi Hrvatske izvorne sorte vinove loze”. Rasprostranjena je, dodaju Edi Maletić i ostali autori, od kvarnerskih otoka do krajnjeg juga i u mnogim vinogorjima je vodeća crna sorta, osobito česta u podregiji Sjeverna Dalmacija. Obično daje lagana do srednje jaka crna vina, niskog do srednjeg intenziteta obojenosti, zadovoljavajuće svježine te neutralnog mirisa i okusa.
Trpkost joj vrlo niska, gotovo netipična za južnu crnu sortu, pa su joj vina izrazito meka, pogodna za potrošnju kao mlada. Takav tip vina nedostaje Dalmaciji, pa je tu tržišna prilika za plavinu. Činjenica da su je dosad uglavnom miješali s drugim, težim i robusnijim crnim sortama, još je jedna veza plavine i plavca s naizgled krhkom Kleopatrom i, ponovno naizgled, snažnim Markom Antonijem, koji su smatrali kako će zajedno biti jači. Antička povijest pokazala je da nisu bili, bliska prošlost, pak, da ni Liz Taylor i Burton nisu bili neophodni jedno drugome, a danas neki vinari pokazuju da ni plavini ne treba previše “nabildani” partner.
Dario Gašpar iz Vrgorca predstavio nam je nedavno dva izvanredna vina od plavine iz berbe 2017. Plavka 2017. ima 14,8 posto alkohola i 6,9 grama kiselina po litri te za Dalmaciju veoma nizak pH, 3,22, što vinu osigurava svježinu i dugovječnost.
Podsjetila me malo na glasovita crna vina Barolo iz talijanskog Pijemonta, koja, unatoč visokim alkoholima, ne griju usta nego kao da ih hlade, a i tanini, koji inače daju trpak okus, u njima su izraženi, no vrlo mekani.
Napravio je Gašpar od plavke i Selekciju 2017. s čak 15,3 posto alkohola, 7,2 kiselina i pH 3, što je savršena kiselost za odležavanje vina. Gotovo nevjerojatne parametre za sortu vjerojatno je dobio zato što su vinogradi stari 50, pa i više godina te smanjivanjem prinosa, bez čega velikih vina ni nema. A ova dva spadaju u velika. Filmska priča o sitnoj ali prelijepoj egipatskoj kraljici i hrabrom rimskom generalu završila je tragično. Stvarna priča o nježnoj plavini i robusnom plavcu naprosto mora završiti lijepo. Dobro se dopunjuju kad su zajedno u vinu, a likovi su im toliko različiti da oba zaslužuju glavne uloge na vinskoj sceni.