Braća Gašpar iz Umčana pokraj Vrgorca lete ka vrhu hrvatske vinske scnene. Bolje bi bilo reći galopiraju, jer nova zvijezda iz njihova podruma je vranac. Na kušanje 20 vranaca iz četiri države Dario i Boris poslali su uzorak iz bačve, dakle vino koje nije gotovo, a ostavilo je odličan dojam.
“Fenomenalno, gusto, puno, bogato, a svježe vino. Nedovršeno”, zapisao sam o tom vinu berbe 2017. i bilješku završio pitanjem: “Kakvo li će biti kad ga dovrše?”
Bila je to treća epizoda serijala “upoznajmo crnjake s juga” započetog vinima od plavca pa trnjaka, a sad smo htjeli vidjeti gdje su hrvatski vranci u usporedbi s onima iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije, iz zemalja koje su sortu proslavile. Tri su bila naša, Regoč 2018. Ante Soče iz Imotskog, Vranac Riserva 2016. vinarije Grabovac iz Donjeg Prološca te još bezimeno vino Darija i Borisa Gašpara, a pokazali su da sorti treba i u Hrvatskoj posvetiti više pozornosti. Na neformalnom ocjenjivanju Gašpari su bili drugi, a Grabovci treći. Oba vina su dobila petice, prosječne ocjene osmorice kušača bile su 4,7 i 4,6, a blizu je bio i Sočo s visokom četvorkom.
Vranac Grabovac Riserva 2016. miriše na zrele višnje, kupinu pa i čokoladu. Okus mu je pun, čvrst, izrazito slastan te naglašeno svjež. Samouvjereno osvaja, a nije agresivan. Otvara se polako, u valovima. Taman kad pomisliš to je to, otkriješ nešto novo. Grožđe je s položaja Vučja Draga i Podvornica, a vino je odnjegovano 24 mjeseca u drvenim bačvama. Sad je u odličnoj formi koja će potrajati nekoliko godina. Butelja je u vinariji 180 kuna.
Ukupno najbolje ocijenjeno vino bila je A’gupka 2012. makedonske vinarije Bovin. Isprva se šutilo, potom potiho pričalo o sitnim nedostacima, a na kraju gromoglasno dijelilo visoke ocjene. Vino je odležalo pet godina u bačvicama od makedonskog hrasta, u devetoj godini života sasvim je sazrijelo, a jedini mu je problem to što ga je sve manje. Može se kupiti i kod nas, u tvrtki Makedonske delicije butelja je 109 eura. Vrlo dobro, s visokim četvorkama, prošli su i Bovinovi vranci Imperator, čija je cijena oko 40 eura, te Dissan (30 eura). Toliko o jeftinim makedonskim vinima.
Nekoliko je vina “plesalo” na granici četvorke i petice. To su Vranac 2016. trebinjske vinarije Vukoje, Vladika 2013. Plantaža 13. jul iz Podgorice, u kojem je vranac začinjen s malo francuskih sorata te Bela voda 2016. najveće makedonske vinarije Tikveš. Nije ni približno voda, a nije ni “belo”, nego nosi naziv vinogradarskog položaja. Mješavina je vranca i plavca, koja kod nas stoji 134,50 kuna.
Bili su na kušanju i Makedonac te Crnogorac iz 2007. Nisu se upisali u odlikaše, bili su na granici trojke i četvorke pa se stekao dojam da vrance treba popiti između četvrte i desete godine života.
Vranac je blizak rođak plavca malog. Nastao je spontanim križanjem crljenka ili tribidraga, koji makedonci i crnogorci zovu kratošija, talijani primitivo, a amerikanci zinfandel, s danas gotovo nestalom crnogorskom bijelom sortom duljenga. 
U Crnoj Gori raste na 3600 hektara vinograda, objavili su Makedonci obilježavajući Svjetski dan vranca u ranu jesen 2019. Tamo gdje sunce vječno sja ga ima tri puta više, čak 10.800 hektara, a sađen je uglavnom sredinom prošlog stoljeća. U BiH i na Kosovu ima ga 480 hektara, a u Srbiji 120. Nas Makedonci nisu spominjali. Jancis Robinson je u knjizi Wine Grapes objavila je kako ga je u Hrvatskoj 2008. bilo 390 hektara. Danas nije među 20 vodećih sorata po zasađenim površinama. Prema Vinogradarskom registru u 2020. je posljednji na toj listi bio trbljan bijeli koji raste na 203,74 hektara što znači da je vranca upola manje nego što ga je bilo 2008. Šteta, zato što daje vina prekrasnih voćnih aroma, s vremenom postaje ugodno pikantan, ima izraženu svježinu i dobro podnosi drvo.
Ima i loš imidž sorte za masovna i jeftina vina, za što su krivci uglavnom bili socijalistički kombinati koji drukčija nisu ni pokušavali raditi. A onoga tko mu posveti pozornost kakvu zaslužuje vranac obilato nagrađuje.