Klaudio Tomaz iz Motovuna predstavio je etikete na kojima su nazivi u okvirima poput onih za slike. Vina će mu, kaže, ostati izvan okvira… I to u četiri kategorije, a svaka je povezana s Motovunom. Pjenušavim vinima motiv je Mirna, rijeka podno vinograda u kojoj mjehurići kisika omogućuju život kao što mjehurići ugljikova dioksida pjenušcu daju mladost. Svježa vina, a to su ona koja na tržište idu u godini iza berbe, ostaju svježa zahvaljujući posebnoj zemlji na kojoj su posađeni vinogradi. Riječ je o kombinaciji teškog ilovastog i laporastog tla prošaranog karakterističnim pukotinama, čiji se sastav u vinu prepoznaje kao mineralnost i svježina. Odležana vina zaokružena su u hrastovim bačvama, a baš hrast lužnjak prevladava bajkovitom Motovunskom šumom. Ona je dom i bijelom tartufu, najekskluzivnijoj istarskoj namirnici, poznatoj po raskošnoj aromi kakvu imaju premium vina Tomaz.
Klaudio Tomaz vinariju je otvorio 2009., ali cijeli je život u vinogradu i podrumu. Roditelji su radili, a o njemu su brinuli nona i nono pa je od malih nogu radio u vrtu, brinuo o životinjama, a obilazio i vinograd te njuškao po podrumu. Kad je završio školu, umjesto na posao otišao je u rat, a po povratku otvorio mesnicu. I dalje je s ocem i nonom radio vino i to mu se sve više dopadalo.
“Idemo raditi nešto svoje”, rekao je prije 13 godina supruzi Danijeli i posvetili su se vinogradu i podrumu. Od početka je bio drukčiji nego kolege. Prepun energije, strast je lako prenosio na sugovornike, a imao je i o čemu pričati. Jedini u Hrvatskoj ima crnu malvaziju od koje radi vino Nera.
Obitelj odavno uzgaja određenu količinu grožđa te crne malvasije pa je odlučio posaditi i nove čokote, ispričao je jednom prilikom i dodao kako je u poznatom talijanskom rasadniku Rauscedo pronašao klon koji su i njegovi djedovi uzgajali. Sortu su zvali malvasia nera di Puglia pa pretpostavlja da su i njegove loze podrijetlom iz te talijanske regije koju mi zovemo Apulija. Tamo su je često miješali sa sortom negroamaro.
U Toskani su malvasijom nerom pripitomljavali divlji sangiovese. Dodavala mu je arome čokolade i kompleksnost okusa, no posljednjih desetljeća zamijenili su je cabernet sauvignonom. Zovu je i malvasia nera di Lecce, po gradiću u Apuliji, te malvasia nera di Basilicata, po regiji koja se s Apulijom graniči. Slavna britanska kritičarka Jancis Robinson, koja je u knjizi “Wine Grapes” sa suradnicima Julijom Harding i Joseom Vouillamozom opisala 1368 sorata vinove loze, tvrdi kako su genska istraživanja pokazala da su malvasia nera di Lecce i malvasia nera di Basilicata ista sorta kao i slavni španjolski tempranillo. Stigla ona s juga Italije ili sa sjevera Španjolske, u središtu Istre daje izvrsno crno vino.
Zrele grozdove crne malvazije Klaudio je 2015. odrezao i ostavio mjesec dana da vise u vinogradu i prosuše se. Potom je bobice macerirao 45 dana pa dvije godine držao na finom talogu u bačvicama. Trećina je bila novih, trećina jednogodišnjih, a a trećina dvogodišnjih pa je izbjegao prejak utjecaj drveta i dobio pikantno, gusto i puno, jako fino vino s čak 16,8 posto alkohola. U sljedećim su berbama i alkoholi bili manji, a Malvazija Nera 2017. u Vrutku sad stoji 24,19 eura.
Poznat je Klaudio i po crnjaku Barbarossa od terana. I za njega dio odrezanih grozdova ostavi da se prosušuju na trsu pa ga dugo njeguje u bačvicama. Rezultat se vino koje miriše po košari tamnog voća i bogato je finim taninima. Klaudijeva brada danas je dosta svjetlija nego što je bila kad je otvorio vinariju, ali nagradama ovjenčani Teran Barbarossa (crvena brada) nije mijenjao boju. Promijenio je, međutim, ruho. Obitelj Tomaz je 13 godina nakon otvaranja vinarije predstavila nove etikete. Nazivi vina na njima su u okvirima poput onih za umjetničke slike, a imaju i QR kod čije skeniranje vodi na video s motivima koji dodatno pojašnjavaju zašto vina Tomaz osraju “izvan okvira”.