U vinoteci stojim pred prepunom policom i ne znam koje bih vino odabrao pa obično tražim ona s više alkohola. Griješim li, pita umirovljeni fizičar iz Zagreba.
Sličan kriterij imaju mnogi, odgovara dr. Vinko lozica te dodaje kako puno alkohola ne jamči dobro vino. Pokazuju to rizlinzi iz njemačkog Mosela koji ga imaju šest ili sedam posto, a među najboljim svjetskim vinima su. Alkohol vinu daje punoću i slast te ugodnu toplinu, ali ako ga je previše, ono postaje naporno, teško, vruće pa i tupasto… Puno je 15 ili 16 posto alkohola u vinu, ali i takva znaju biti jako dobra. Na žalost, to je jedini brojčani parametar na etiketi, a sam nam ne govori o vinu ništa.
Na etiketi ne piše ni koliko je u vinu šećera, što je dijabetičarima poprilično važno, a saznati mogu, da iskoristim znanstveni pojam, samo empirijski. Treba, dakle, kušati puno vina, bilježiti dojmove, a ne ih pokušavati zapamtiti. A kupovati vina za kušanje je skupo. Jeftinije je vina upoznavati na degustacijama, na kojima će dobri “prezenteri” pojasniti zašto je neko vino dobro. Teško je i pobrojati sve čimbenike koji utječu na kakvoću vina, pa evo nekoliko onih koji se najlakše osjete.
Kiseline vinu daju svježinu i “kičmu”. Vino s premalo kiselina naziva se mlitavim, a ono s previše je, naravno, prekiselo. Koliko treba biti kiselina ovisi o sorti i sauvignon ih, na primjer, ima više nego traminac. Fine kiseline vinu daju i dugovječnost za koju su zaslužni i tanini.
Njih se prepoznaje po tome što isušuju usta. Vinima koja se piju mlada tanini ne trebaju, ali odležanima daju i čvršće tijelo. Primjer crvenog vina bez tanina je francuski Beaujolais, a taninskog talijanski Barbaresco od sorte nebbiolo. Kod nas to su mladi portugizac i odležani plavac.
Vina s izraženijim taninima dobro podnose odležavanje u drvenim bačvicama koje daju arome dima i vanilije, te slast. I tu treba paziti da se ne pretjera jer nove bačvice mogu prekriti vinske arome. Neki vinari na etiketama pišu “barrique” što bi trebalo značiti da je vino odležalo u bačvicama od 225 litara, ali i njih ima različitih. Najveće svjetske vinarije kombiniraju nove i rabljene, te malo, srednje i jako paljene bačvice kako bi konačan rezultat bio skladan. Igra s malim brojem novih jako je opasna, drvo lako preuzme vino i bolje ju je izbjegavati.
I zrelost grožđa u berbi je važna, a pokazuje i otkud je vino. U hladnijim krajevima jedva se dočeka da grožđe sazrije, a u toplijima su neke bobice prezrele. Prva vina često imaju aromu zelene jabuke, a u drugima se prepoznaje tropsko voće.
Po mirisu se može prepoznati i je li vino mlado ili odležano. Mlado vino u čaši odmah zamiriše, a kod odležanih treba čekati da se otvori. Zato se odležanija vina poslužuju u većim čašama u kojima se brže “prozrače”. Tek tad se pojavljuju kompleksne, dobro iznijansirane i trajnije arome. To ne znači da je odležano uvijek bolje zato što svako vino ima priliku kojoj najbolje pristaje.
Imate vinskih nedoumica? Pišite nam na vinskiklub@vinskiklub.hr. Dr. Vinko Lozica zna gotovo sve o vinima, vinarstvu i vinogradarstvu. A ako nešto slučajno ne zna, sigurno zna tko će znati!