Za veliko vino treba treba biti svoj i treba biti hrabar, a treba i izaći na tržište kad je pravo vrijeme za vino. Branko je bio svoj i hrabar. Treba imati ideju i viziju kako je provesti u djelo. Branko je i to imao, rekao je sommelier Mario Meštrović predstavljajući u subotu, 3. lipnja, na Festivalu graševine u Kutjevu četiri vina prošlogodišnje berbe Branka Mihalja, kutjevačkog zubara i vinara koji je preminuo početkom prošlog mjeseca.
U njegovu su podrumu ostala četiri tanka s mladom graševinom, a iz svakog je na kušanje stiglo drukčije vino. Branko je grožđe prošle godine brao čak u 13 navrata, ispričao je prijatelj obitelji Mihalj. Birao je samo zrele grozdove, one druge je ostavljao na trsu. U nekim je slučajevima pobrao i samo pola grozda, odnosno skinuo je zrele bobice, druge pustio da zriju i dalje. Kako je grožđe stizalo u podrum, išlo bi na primarnu vinifikaciju i u tank. Zato je iz svakog tanka stiglo drukčije vino.
Prvi je uzorak iskazao eleganciju i lepršavost mineralnost, punog tijela i ugodno grije. Drugi je manje grijao, ali je iskazao više slasti, a sljedeća dva su na najljepši način iskazali Mihaljevu ideju i posvećenost vinu i vjerojatno bi završila pod njegovom najboljom etiketom Mačovo brdo. Grožđe je u berbi imalo između 103 i 120 stupnjeva sladora po Oechslovu moštomjeru, što u suhim vinima daje i do 14,5 posto alkohola.
Iz trećeg je tanka stigla sasvim suha graševina koja miriše na cvijet lipe, kamilicu i med i plemenitu plijesan, a četvrti je dao vino od grožđa koje je dijelom bilo brano i 15. studenog pa ne čude divne arome gljiva, botritisa, suhog voća.
Kakve si je sam Mihalj postavio standarde pokazala je malo poslije graševina Mačovo brdo 2017. Senzacionalno, raskošno i puno, a “lagano” bijelo vino koje se svakom minutom prikazivalo u ljepšem svjetlu. Na tragu je najveći svjetskih bijelih vina iz alzaških vinarija Zind Humbrecht i Weinbach pa se nametnulo i pitanje što bi Branko napravio da je poput njih imao u vinogradu sivi pinot i rizling.
Prije ove apsolutne senzacije kušali smo i graševine s Mačova brda 2021. te 2020. koje kao da putuju prema 2017. Mlađa je živo, strastveno i ekstraktno vino puno aroma svježeg voća poput bresaka i jabuka s prekrasnom slasti, a 2020. kao da već puše 2017. za vrat. Berba je trajala od svih svetih do 15. prosinca, a već danas izvanredno vino ima svježinu, slast i više moći od nekih crnih vina. U mirisu se osjeti cvjetni med, a u okusu pomalo suhih marelica i poprilično đumbira.
Vino je to za aromatski intenzivna jela poput bakalara na jušno, hobotnice ispod peke i ostalih koja imaju tijela i tendenciju slatkoće. To nije divljač, ali je teleće pečenje, s dodanom masnoćom koja će u ustima “ohladiti ” izraženije alkohole. Možda i nadmaši berbu 2017. koju možemo nazvati i životnim djelom osebujnog vinara dr. Branka Mihalja.
Priču o prošlogodišnjim vinski razgovorima s Brankom Mihaljom pročitajte ovdje