Ja zam kralj, s jakim talijanskim naglaskom rekao mi je prije 15 godina nekadašnji vlasnik restorana u Trstu, a tad već legendarni vinar iz malog mjesta Brajki u malo većoj Krasici nedaleko od Buja:
– Kad se probudim vidim sunce iznad Učke, rijeku Mirnu, Jadransko more i svoje vinograde!
To je Giorgio Clai, vinar s kojim se malo tko iz svijeta može usporediti. Kralj je. Abdicirao je. U mirovini je. Ovo je mala priča o velikom vinaru iz 2015. s nekim novijim fotkama:

U vinogradu je zabranio umjetna gnojiva i kemijska zaštitna sredstva. U podrumu nema vinifikatora od inoksa. Vina je radio u drvenim posudama u koje ni primirisati nisu smjeli selekcionirani kvasci. Nije ih bistrio ni filtrirao. A bila su savršena.

Uvjerili smo se u to tko zna koji put za neplaniranog i nenajavljenog posjeta 2015.
Ponovno je oduševila Malvazija Sveti Jakov, vino kojem ime daje sorta, a prezime ponajbolji Giorgiov vinogradarski položaj. Berba 2013. puna je i gusta. Prve kapi poput bujice snažno poteku ustima i zbog brzine kao da ne stignu zagrijati nepca. Zato ih slijede drukčije, kao da su veće, ali nježnije i sporije. Tako su ugodno tople da prođe podosta vremena prije nego što se poželi progutati ih. Vino ima 15 posto alkohola, a stoji oko 160 kuna.

Malo manje alkohola i malo nižu cijenu ima drugo Claijevo suho bijelo vino Ottocento bijeli. Mješavina malvazije, sauvignona i sivog pinota s 14,3 posto alkohola stoji 155 kuna. Smijali smo se da će, kad napravi vino s 13 posto alkohola, Clai spustiti i cijenu, no to se neće dogoditi.
– Radim vina kakva sam volim piti – vinarska je filozofija Giorgia Claija u kojoj nema mjesta za lagane malvazije za brzu potrošnju. Berbu 2015. prvu će vinificirati u novom podrumu u kojem ima mjesta i za dulje odležavanje vina u bačvama što je želio raditi i dosad, ali nije imao gdje. Sad će za to imati mjesta u podrumu, ali ni u vinogradu neće više biti mjesta za chardonnay.

– Ne sviđa mi se, ne uzbuđuje me. Zato sam na njegove loze nacijepio malvaziju da bih dobio svježinu u pjenušcima – spomenuo je usput.

Hoće li njegov pjenušac bez chardonnaya biti bolji, vidjet ćemo za tri-četiri godine, kad sazrije za tržište, no bit će odraz terroira.

Kao što su chardonnay i crni pinot stare sorte francuske Champagne, i zato se tamo baš od njih rade najbolji šampanjci, tako su plavina i malvazija stare sorte ovoga kraja pa zašto ne bi davale i najbolji istarski pjenušac?