SCHERZO (Zrinko Šimunić)

Zamišljam
njene bradavice
boje višnje
ispod ljetne bluze

dvije male
njuške
nadimlju svjetlo

vrlo uski snop

dočim u isto vrijeme
ona gazi grožđe
svojim nježnim stopalima
u staroj hrastovoj kaci

Nokte na nogama
nije lakirala
e da lak ne bi utjecao
na bouquet mladog vina

a obzirom na boju bradavica
mislim da se tu, ipak, radi o sorti:
Hamburg muškat

Zrinko Šimunić rođen je 9. ožujka 1961. u Čakovcu, u kraju med dvemi vodami. Riba u horoskopu. Voda mu natapa stihove u svakoj pjesmi. Eh, a što je s preostala 3 elementa: zemlji, zraku, vatri? Zemlja je prisutna u hrani – pjesnik bitak i ljubav spoznaje oralno, kao bebač. Hedonist u poeziji. Organoliričar. Zrak je za pjesnika problematičan. Problemi s disanjem, često začepljenje nosnica. Uglavnom diše na škrge. Voli mirise, osobito mirise hrane. Vatru simbolizira svjetlo. Mrak, poetske dubioze, o sati sumnje, sati bola, strani su ovoj poeziji. Uzgred, pjesnik je inženjer elektrotehnike, živi u Zagrebu, a radi kao elektroprojektant. (Društvo hrvatskih književnika)

Scherzo [ske’rco] (talijanski: šala), naziv za tip stavka u brzom tempu u umjetničkoj instrumentalnoj glazbi. Kao deskriptivna oznaka šaljiva karaktera, scherzo se javio u vokalnoj i instrumentalnoj glazbi XVII. st., no standardiziran je u XVIII. st. u komornim i simfonijskim djelima J. Haydna i L. van Beethovena, kao nasljednik menueta na mjestu trećega stavka sonatnoga ciklusa. U kasnijoj literaturi scherzo se javlja i kao samostalna jednostavačna solistička i orkestralna skladba. Scherzo karakteriziraju trodobna mjera, trodijelna forma te neočekivani ritamski i dinamički efekti. (enciklopedija.hr)