Ako mirna voda brege dere, mirna vina opijaju planine. I hrane ih jer vino je po zakonu poljoprivredno-prehrambeni proizvodi. Mirna vina su ona koja ne sadrže veću količinu ugljičnog dioksida, dakle sva osim pjenušavih: bijela, crvena i ružičasta, mlada, zrela i odležana, suha, polusuha, poluslatka i slatka, od netom ubranog ili prosušenog grožđa, samo od grožđa te aromatizirana ili fortificirana, odnosno ojačana destilatom.

U petom razredu Male škole vina Bakhova sina zadržimo se na podjeli po slatkoći i to na suhima te rijetkim slađim vinima redovitih berbi na koja i mislimo kad govorimo o mirnima. Predikatna, ojačana i aromatizirana vina poprilično su drukčija i predstavit ćemo ih u sljedećem razredu.

Ponekad je vrlo teško osjetiti razliku između suhih i polusuhih vina jer se u bijelima koja imaju nekoliko grama neprovrelog šećera neće osjetiti slatkoća ako imaju izraženije fine kiseline. Taj će im ostatak šećera dati punoću pa je zato prava podjela mirnih vina prema punoći njihova tijela. Hoće li bijela vina biti lakšeg ili punog tijela, ovisi prvo o sorti, a potom o količini ekstrakta i alkohola te o postupcima u vinogradu i podrumu.

Rizling je najpoznatija sorta koja daje vina lakšeg tijela i pravi dokaz da vinski pojmovi vitko ili tanje nemaju veze s kvalitetom vina. Ima velikih rizlinga s manje od 10 posto alkohola. Ta sorta hladnijih predjela ne voli baš drvene bačvice, a grožđe je  dovoljno dobra sirovina da se jednostavnim podrumarskim postupcima dobiju vina koja su mnogima najbolja na svijetu. Čak i ako odležavaju u drvenim bačvama, koriste se velike i stare.

U ovaj tip vina spadaju i traminac, sivi pinot, rizvanac, silvanac, kraljevina pa i naše autohtone sorte škrlet ili moslavac. Suprotnost im je chardonnay koji odlično podnosi barrique, kako se nazivaju nove drvene bačvice od 225 litara, i predvodi grupu bijelih vina punoga tijela. Najbolji chardonnayi mjesecima odležavaju na kvascima. To je burgundijska tehnologija “sur lie” koja vinu zadržava mladost, ali i daje punoću.

Slični chardonnayu su semillon, viognier, bijeli pinot ili naše sorte grk i malvasija dubrovačka. Između ove dvije krajnosti je sauvignon blanc od kojeg neki rade lakša, svježa vina slabijeg tijela i snažnih, gotovo napadnih sortnih aroma, a drugi puna i snažna sa zatomljenijim, ali puno složenijim mirisima. Uz njega bi, iako su im arome daleko slabije, mogli svrstati graševinu i malvaziju, zahvalne sorte koje daju fina vina različite punoće.

Ružičasta vina u velikoj većini slučajeva spadaju među ona lakšeg tijela. Taj tip ružica s nježnim mirisom i osvježavajućim okusom često se naziva provansalskim i pridonio je sve većoj popularnosti roséa u svijetu. Na val uspješne prodaje takvih laganih vina “zajašili” su i neki naši vinari moćnim ružicama od plavca i drugih crnih sorata grožđa koje vole toplo podneblje. Mnogi bi za njihova puna vina, kušajući ih naslijepo, rekli kako je riječ o crvenoj, a ne ružičastoj plemenitoj kapljici.

Crvena vina najčešće svrstavamo u puna i bordoška su među njima najpoznatija. Riječ je uglavnom o mješavinama cabernet sauvignona, cabernet franca i merlota, a svaka od tih sorata daje vina čvrstog tijela. Takva su i vina Barolo i Barbaresco iz talijanskog Pijemonta, Brunello do Montalcino iz Toskane ili naši plavci.

Najpoznatiji crnjak srednjeg tijela je crni pinot, ponos Burgundije i, po mnogima, najizazovnije vino za one koji ga rade, ali i one koji ga piju. Slična vina, prvenstveno tipom, ali u najboljim vinarijama i kakvoćom, daju austrijske sorte dornfelder i lovrijenac, a kod nas frankovka i teran.

Lagana crvena vina su mahom ona koja se piju mlada, dakle francuski Beaujolais, pijemontska barbera ili “naš”, srednjeeuropski portugizac. U toj su skupini i mlađa talijanska vina Chianti, te španjolska iz Rioje. Odležani Chianti Classico ili Riserva iz Rioje spadaju u vina srednje punog tijela.

Angelo Gaja i Pio Cesare talijanski su vinski majstori čija vina Barolo od sorte nebbiolo spadaju u tešku kategoriju

Prema punoći, koju neki opisuju i kao čvrstoću kičme, možemo birati vina primjerena određenom godišnjem dobu. Za toplijih dana pit ćemo vina lakšeg tijela. Počet ćemo, dakle, oko Uskrsa. Najtežu kategoriju čuvat ćemo za zimu, za Božić. I uživati u činjenici da se svaki dan u godini možemo uz čašicu podsjetiti koliko ta takozvana mirna vina mogu biti uzbudljiva.