Čisto i precizno vino ugodnog mirisa marelice je macerirani rizvanac plešivičke obiteljske vinarije Damir Drago Režek. Na kožicama i košticama bilo je više od mjesec dana u inoksu. Nakon što je grubi talog pao na dno tanka, pretočeno je bačvu od 1000 litara u kojoj će biti dok ne završi ovogodišnja berba. Netom prije njezina početka ima ugodnu svježinu, izraženije, ali fine tanine i dugo traje.
Pristajao bi čak i dobrom steaku sa žara. Kako je riječ o prvom Damirovom maceriranom vinu, a vrlo potentnom, razgovarali smo i o “eksperimentu” u kojem bi pola vina napunio u boce, a pola prebacio na odležavanje u bačvicama pa pratio u kojem će se mediju ljepše razviti.
Rizvanac je preporučena i poprilično česta sorta na Plešivici, a dosad još od njega nitko macerirano vino nije pustio na tržište. Dugo se smatralo kako je križanac rizlinga i silvanca pa i nazvan prema njima. Tako je navedeno i u Ampelografskom atlasu iz 2003. Zdenka Turkovića i Nikole Miroševića, no Jancis Robinson u knjizi Wine grapes (2012.), u kojoj je sa suradnicima opisala 1368 sorata loze, navodi kako je usporedba gena 2000. pokazala da je “plod ljubavi” rizlinga i švicarske sorte madelaine royale.
Iskrižao ih je 1882. u njemačkom institutu Geisenheim švicarski profesor Hermann Müller koji se rodio u gradiću Thurgau pa je danas službeni naziv rizvanca Müller-Thurgau. Kako je pinot roditelj madelaine royale, rizvanac možemo nazvati i bratićem chardonnaya. To znači da je član slavne obitelji iz koje potječu i dvije najveće svjetske bijele sorte, a daljnji su mu rođaci i traminac, sauvignon te cabernet sauvignon.
Ampelografi i genetičari dokazali su, eto, kako u rizvancu nema silvanca, a Damir i njegovi roditelji, enolozi Dragica i Drago, da obje sorte na Plešivici mogu dati vrlo dobra monosortna vina. Njihov je rizvanac još 1996. bio na krovu Afrike. Grupa hrvatskih alpinista uspela se na Kilimandžaro i okrijepila Režekovim rizvancem. Zaboravili su ga snimiti no bocu nisu ostavili 5895 metara iznad mora, nego ponijeli sa sobom pa poslikali u podnožju.
Zeleni Silvanac 2021. vino je izražene punoće i dojam je da ima više od 13,5 posto alkohola koliko je navedeno na etiketi. Još ga je malo pa će uskoro na tržište berba 2022. To je ozbiljno, puno i čvrsto vino dugotrajnog okusa i lijepe svježine. Ova obitelj Režek, treba tako reći zato što su u vinskome svijetu i rođaci Krešimir te Zdravko, napravila je prvo vrhunsko vino s Plešivice. Bio je to Sauvignon 1998.
Sauvignoni obitelji Režek i danas su svojevrsna škola ove prekrasne sorte koja potječe iz doline rijeke Loire, a izvrsno se snašla i na obalama bordoške Gironde. Berba 2022. prepoznatljivog je francuskog stila, tako dalekog od agresivnih i gotovo banalnih novosvjetskih. Iznenađuje podatak da je prva službena analiza u Centru za vinogradarstvo, vinarstvo i uljarstvo pokazala kako ima 14,5 alkohola. Ta se toplina u čaši ne osjeti. Na drugoj su analizi izmjerena dva postotka manje, što je primjerenije vinu koje smo kušali.
Tatu Damira, legendarnog enologa, ali i iznimno dragog “pajdaša” koji je iznenada preminuo na Uskrsni ponedjeljak 2008., nekoliko su tjedana poslije proglasili najboljim proizvođačem chardonnaya u Zagrebačkoj županiji. Tu mu je titulu donio izvanredan Sur lie 2006. I nije to bilo iz pijeteta, nego nakon slijepog kušanja nekoliko desetaka vina.
Dva Damirova chardonnaya pokazuju kako se sorta “vraća kući”. Berba 2008. odležala je šest mjeseci u bačvama na finom talogu i zadržala dobar dio svježine. Lijepo bi pristajala zrelim sirevima, ali i jelima s vrganjima. Jako je dobar Chardonnay 2012. odnjegovan u inoksu uz podizanje taloga. Pun je, ugodno slankast i poprilično trajan. A nema još ni etiketu.
Lijepo se Damir sprijateljio i s drugom burgundijskom sortom. Crni pinot 2020. odličan je ljetni crnjak, lagan i elegantan. Prepun je svježine, a naziru se u čaši i začini. Fina su i vina iz berbi 2016. te 2017.
Valja reći i kako Režeki imaju odličan portugizac. Proda se uglavnom kao mlado vino, što znači da ćemo ga relativno brzo dočekati, ali još je 1984. Drago od njega napravio slatko likersko vino. Ponovio je to i deset godina poslije, a boca tog Portolikera i danas je na polici u kušaonici.
