Pjenušac Brut vinarije Trdenić i Fraktal extra brut vinarije Voštinić-Klasnić otvorili su veliko kušanje 20 vina od škrleta u zagrebačkom Spaces Matrixu. Oba su aperitivna. Zahvaljujući svježini, izraženoj aromatici te umjerenoj strukturi bili su pravi uvod u “Sva lica škrleta”, predstavljanje vina od moslavačke sorte koje je organizirala vinska promotorica Ivana Pranjić.

Škrlet je najzastupljeniji u formi mladog, svježeg vina i baš takve su predstavile vinarije Kezele, Jančar, Lagena, Mikša i Florijanović. Istog su stila, ali uočljivih razlika koje uvjetuju različite lokacije vinograda te pristupi vinara. Svako je oduševilo na svoj način.

Škrlet Kezele zadržao je visoku aromatiku. Jančarov je bio najujednačeniji, Lagenin  čvrst s malo jačom strukturom, a Mikšin očekivano pouzdan. Riječ je o vinariji s dugim kontinuitetom kvalitete.

Prvi škrlet s Decanterovim zlatom

Florijanovićev je, pak, zablistao najizraženijim sortnim karakteristikama. Prepoznali su to i Decanterovi ocjenjivači koji su mu ove godine dodijelili i 95 bodova. Bilo je to prvo zlato škrletu, nakon brojnih srebrnih medalja.

Vinarija Seletković pokazala je kako bačvica lijepo ljubi škrlet. Uz pravilan pristup i takvom vinifikacijom može se napraviti odlično vino. Sortnost je ostala u prvom planu, a poljubac hrasta tek je mali „poguranac“.

Škrlet Unikat vinarije Voštinić-Klasnić ljupko je, nježno i izražajno, a nenametljivo vino. Pokazalo je da i kasna berba odgovara sorti. Svih je tih pet mirnih škrleta iz prošlogodišnje berbe.

Diskusija o atipičnom škrletu

Vinarija Kosovec predstavila je dvije godine zreliji. Prinos je u vinogradu bio iznimno nizak, a vino je mirisom i okusom podsjećalo na rajnski rizling. Drugačiji izričaj te atipično vino izazvali su i puno komentara.

Karakterom je prisutne oduševio Miklaužičev Ovnek Žuti sur lie 2019. iz ekološke proizvodnje. Zadržao je aromatske osobine sorte. Ogrnut je malom dozom patine, ozbiljnog tijela i iznimne svježine.

Florijanovićeva arhivska Selekcija Mons Claudius 2016. dio “života” provela je u moru i pokazala kako škrlet može biti dugovječan. Potvrdio je to i Trdenić Private Collection 2015. Nema u njemu naznaka pada forme, a posebno veseli da je u arhivi još približno 700 boca. Moći ćemo ga s veseljem otvarati sljedećih godina i pratiti njegov razvoj.

Jantarni su škrleti najmanje poznati javnosti, ali svi redom bili su iznimno dobri. Veliko znanje i razumijevanje sorte pokazao je Igor Ivanić vinom Pukli Kamen 2022. Nakon 20-ak dana maceracije odležalo je u finom hrastu. Iznimne je sortnosti, vrlo mekano i, što je najvažnije, već spremno.

Pola jantarnog i pola klasičnog

Klet Romić predstavila se dugo maceriranim vinom Škrlet 298. Brojka u nazivu označava dane maceracije. Izravno je, bez kompromisa i na najboljem putu da postane veliko premda je još pomalo nespremno. Prvenstveno zbog tanina koji tek trebaju omekšati.

Natur iz 2020. Tomislava Voštinića je kompozicija šest mjeseci maceriranog te klasično vinificiranog škrleta u omjeru pola-pola. Fin je, izražajan i snažan, napravljen s mjerom i bit će ga zanimljivo kušati sljedećih godina.

Prvi ekološki certificirani moslavački vinar Antun Glavica predstavio je Škrlet Amfora  2021. Nakon devet mjeseci maceracije, odnjegovao ga je u drvenim bačvama. Beskompromisan je, izravan i zanatski savršen. I njemu je vrijeme saveznik: s godinama će biti podatniji i mekši.

Baka ga se umalo odrekla

Škrlet Selekcija 2018. Ivana Kosovca je vino s minimalno intervencija. Macerirao je i fermentirao na vlastitim kvascima, a potom odškolovan u hrastovoj bačvi od 1000 litara. Još jedno kontraverzno vino zanimljivog vinara koje je izazvalo dosta polemike. Većini je bilo vrlo uzbudljivo.

Unikat Voštinić-Klasnić 2015. je kasna berba s malo neprevrelog šećera (6-7grama). Nema slabu točku i još je jedna potvrda da sorta može dati dugovječna vina pristupi li joj se na ispravan način.

Priča je završila škrletom izborne berbe prosušenih bobica 2019. Nikica Katić napravio ga je na zaprepaštenje bake Nade: gotovo ga se “odrekla” nakon što je čula koliko je malo vina dobio od puno grožđa. S bakom se pomirio, a nama podario jedan od najblistavijih dosad proizvedenih škrleta.

Nova generacija ‘donijela’ je nova vina

Na izvrsnoj je prezentaciji škrlet pokazao izniman potencijal, a moslavački vinari znanje i hrabrost da “zagrebu” i u nove stilove. Za to svakako u ovoj uzbudljivoj sorti imaju argumenata.

Desetak godina unatrag škrlet je bio na margini, zapostavljen i nedovoljno prisutan u HoReCa lancu te na stolovima vinoljubaca. Bilo je to nepravedno, ali razumljivo: rijetki su vinari imali vrhunsko vino.

Uzlet je započeo pojavom nove generacije vinara te primjenom novih znanja i tehnologija. Podizanju kvalitete doprinijela je i klonska selekcija, koja je prvi put u Hrvatskoj napravljena upravo na škrletu. Znanstvenici s Agronomskog fakulteta su na parcelama vinarije Miklaužić zasadili prve klonske kandidate i nakon dugogodišnje selekcije odabrali najbolje.

Shvatili su da će zajedno biti jači

Novi klonovi škrleta bolje su kvalitete, otporniji na gljivična oboljenja i daju malo veći prinos. Grožđe nakuplja jednake šećere, kiseline i ekstrakte kao i u nekadašnjim nasadima. Dodamo li tome i marketinške aktivnosti, na kojima treba još raditi, jasno je zašto je škrlet sve popularniji.

Gradili su i prije moslavački vinari pojedinačno svaki svoje ime, ali su konačno shvatili da zajedno mogu puno više. Nastupi poput ovog zagrebačkog značajno osnažuju škrlet kao brend.