Crveno-bijelo-crvena traka na boci austrijskog pjenušca jamči da je grožđe uzgojeno s posebnom pozornošću i na uskom području. U većini slučajeva riječ je o jednom vinogradu. Osim toga prinos je bio upola manji od uobičajenog, berba ručna, a prešanje vrlo nježno. Druga fermentacija odvijala se u boci i pjenušac je na kvascima odležao najmanje 30 mjeseci.
U dvije riječi, austrijska zastava na boci znači da je u njoj Große Reserve pjenušac. To je službeni naziv za treću, najvišu kategoriju austrijskih prirodnih pjenušaca. Druga oznaka na tim bocama je “g.U”, kratica za “geschütze Ursprungsbezeichnung” ili zaštićenu oznaku izvornosti.
Pravila svi poštuju
Imaju Austrijanci za pjenušce i kategorije Klassik te Reserve. One jamče da su na kvascima odležavali najmanje devet, odnosno 18 mjeseci. Takvom kvalitativnom podjelo pjenušavih vina ušli su u društvo Champagne i Franciacorte, slavne velike francuske i odlične male talijanske regije iz kojih stižu najbolja svjetska zrela pjenušava vina.
To su zaslužili strogim pravilima i činjenicom da ih se svi pridržavaju. Ne obavezno zato što su jako pošteni, nego zato što bi ostali proizvođači vrlo brzo i bez milosti izbacili varalice iz svojega društva.
Više je bisera na papiru nego u boci
U Hrvatskoj je označavanje vina sakriveno u desetke propisa te stotine njihovih izmjena i dopuna. Prema Zakonu o vinu postoje pjenušavo vino, kvalitetno pjenušavo vino, kvalitetno aromatično pjenušavo vino, gazirano pjenušavo vino, biser vino i gazirano biser vino. Nedostaje nam “pet u jedan” vino: pjenušavo, kvalitetno, aromatično, gazirano i biser.
A pravi je biser mogućnost mogućnost korištenja tradicionalnog naziva vrhunsko pjenušavo vino u specifikacijama za zaštitu oznake izvornosti pojedinih regija, podredija ili vinogorja. Taj je naziv naveden kao tradicijski i u Slavoniji gdje vrhunske pjenušce rade dvadesetak godina, a proizvođači se mogu prebrojiti na prste. I to je još dobro.
Prepisati je lako, pročitati teško
Nije dobro to što tradicija proizvodnje vrhunskih pjenušaca u glavi nekog genijalca koji piše propise postoji čak i u sjevernoj Dalmaciji. Jedva čekamo da je Ministarstvo poljoprivrede dokaže organizacijom kušanja arhivskih pjenušaca iz Benkovca, Drniša, Promine i Knina.
Riječ je, naravno, o čistoj prepisivačini. Dokumenti o kojima ovise sudbine vinara i ostalih dionika, kako se to popularno kaže, te grane poljoprivrede pišu se sustavom “copy-paste”. Netko napiše jedan, a ostali ga kopiraju i kao da ne pročitaju kakav su propis predložili. Ne čitaju ni oni koji potpisuju. Ako čitaju, to je tek katastrofa. Znači da ne razumiju.
Pjenušci su zreliji nego vlast
Nasreću, vinari u Hrvatskoj su ozbiljniji. Da su u Austriji, oznaku Große Reserve ponosno bi nosili deseci pjenušaca iz Bregovite Hrvatske i Istre te poneki iz Slavonije i Podunavlja. Nemaju svi na boci oznaku berbe, ali neki su vrlo zreli. Sigurno zreliji nego vlast države u kojoj nastaju, a čiju bi zastavu vinari rado stavili na bocu, kad bi to zaslužila. Vlast, a ne zastava.
