Iznimno smo ponosni na ovo veliko priznanje za našu vinariju. Uvrštavanje Malvazije Kabola Amfora 2015. uz bok najboljim svjetskim vinima potvrda je kvalitete naših vina, ali i našeg rada, u kojem se oslanjamo na prirodu. Korištenje amfore u postupku proizvodnje iskonski je način kojim se grožđe pretvara u vino, a u takvim vinima se osjeti pravi okus sorte i terroira, rekao je Marino Markežić, vlasnik vinarije Kabola iz Momjana. Njegova Malvazija Amfora 2015. poslužena je u završnici Svjetskog prvenstva sommeliera prošlog tjedna u Antwerpenu u Belgiji. Troje finalista trebalo je prepoznati vina u čaši, a među četiri uzorka bila je i ta malvazija.
“Nisu je prepoznali”, smije se Ivan Jug, koji je predstavljao Hrvatsku u Antwerpenu. To ne čudi jer je pitanje gdje su je pobjednik, Nijemac Marc Almert, i dvoje njegovih suparnika, Dankinja Nina Højgaard Jensen te Latvijac Raimonds Tomsons, mogli i probati. Vinarija Kabola nije mala za naše prilike, ali Hrvatska je mala vinska zemlja u svjetskim razmjerima i malo koji sommelier će na natjecanju očekivati hrvatska vina. Amfore su bile posude u kojima su ljudi počeli raditi vina prije više od 8000 godina. Tijekom tisućljeća lomljivu glinu zamijenile su drvene bačve, u kojima je vino bilo i lakše transportirati, a relativno nedavno u podrume su uvedene betonske cisterne, pa i posude od inoksa. Amfore je na velika vrata u vinski svijet vratio Slovenac Joško Gravner iz Goriških Brda, čiji su vinogradi s obje strane slovensko-talijanske granice, a vinarija u Italiji. Ljudi otvorena uma prihvatili su njegova vina bez kemikalija, oni drugi htjeli su ih zabraniti. Hrvatski Zavod za vinarstvo i vinogradarstvo 2005. godine nije htio preporučiti za tržište Gravnerova vina iz amfore i tek nakon učestalih napisa naših novinara Željka Suhadolnika i Vitomira Andrića dali su mu uvjetnu dozvolu. Marino Markežić Kabola često priča kako je baš zahvaljujući njima on izbjegao “minu” na koju je Joško Gravner naletio.
Da nisu zabranili Joškovo vino, zabranili bi moje, kaže Marino. Nedugo nakon njega, vino iz amfore pustila je na tržište plešivička obitelj Tomac. Bila je to mješavina chardonnaya i starih plešivičkih sorata iz 2007. Dvije godine potom u amfori su odnjegovali i rizling, a iz berbe 2010. napravili su pjenušac Amfora, koji je britanski časopis Decanter uvrstio među 75 najuzbudljivijih vina na svijetu. U tom je izboru bilo samo šest pjenušavih vina. Odličan rizling iz amfore napravila je i plešivička obitelj Šember. Njihov Qvevri 2011.,nazvan po gruzijskoj riječ koja znači amfora, na Vinskim zvijezdama 2015. proglašen je najboljim bijelim vinom na hrvatskom tržištu. Dugotrajna je proizvodnja vina u amforama. Već u vinogradu treba pripremati grožđe za tu tehnologiju, smanjivati prinos i izbjegavati kemijska zaštitna sredstva. Nakon berbe bobice se stavljaju u ukopanu amforu i mjesecima maceriraju u vlastitom soku, koji istodobno fermentira. Potom, najčešće uoči Uskrsa, ispreša se sadržaj amfore i prebaci na sazrijevanje u bačvu, obično veliku drvenu, kako bi utjecaj drva na vino bio što manji. Tu vino provede koju godinicu, a onda još koju odležava u boci. Sve zajedno, tri godine najkraće je vrijeme koje prođe do početka prodaje, a većina vinara zaljubljenih u amfore pokušava vino zadržati u podrumu pet godina. Gravner najmanje sedam. Gotovo sve amfore u kojima europski vinari njeguju vina stižu iz Gruzije, u kojoj je najbolja glina. A neka od najboljih vina iz amfora su hrvatska. Čistih su mirisa i okusa te očaravaju gdje god se pojave.