More

    Biserje pjenušavih vina – 6. razred

    Dođite brzo, vidim zvijezde, uzviknuo je Pierre Perignon kušajući prvi pjenušac. To je jedan od većih mitova u vinskom svijetu jer se taj citat benediktinca po kojem je nazvan najslavniji šampanjac, prvi put spominje u novinskoj reklami s kraja 19. stoljeća. A Dom Perignon je živio od 1638. do 1715. Drugi je mit da je bio slijep, navodno nije, a treći da je baš on izumio pjenušava vina. To sigurno nije.

    Dom Perignon je usavršio metodu druge fermentacije u boci i zatvarao ih plutenim čepovima učvršćenim žicom

    Zapis o pjenušavom vinu iz 1531. godine pronašli su u Limouxu, gradiću na jugozapadu Francuske, nedaleko od španjolske granice, u kojem se i danas rade odlični pjenušci. No, najbolji ipak stižu iz Champagne, a za to je doista zaslužan i Dom Perignon. On je usavršio metodu druge fermentacije u boci, kojom se dobivaju najfiniji mjehurići, a danas se naziva klasičnom, šampanjskom ili champenoise. Spriječio je pucanje boca koristeći one od debljeg stakla, a zatvarao ih je i plutenim čepovima učvršćenim žicom da ih tlak ne bi izbacio.
    Mjehurići u bocama stoljećima su nastajali slučajno u hladnijim krajevima Francuske, među kojima su i Limoux i Champagne. Čim bi temperatura pala, fermentacija bi stala, prije nego što bi kvasci sav grožđani šećer preradili u alkohol. S proljećem bi se kvasci probudili i nastavili vrenje, pri čemu su obične boce često pucale, a eksplozija jedne uništila bi desetke drugih oko nje.

    Pjenušci se za tržište pripremaju postepenim okretanjem u okomiti položaj kako bi se talog skupio u grliću i izvadio

    Dom Perignon je počeo i koristiti za šampanjce crno grožđe kojem se spontana druga fermentacija rjeđe pokretala nego bijelom chardonnayu. Čuo je da je svećenstvo hvalilo burgundijska vina i uplašio se da će s misa izbaciti lokalna pa ih je htio “popraviti” hvaljenim crnim pinotom koji je burgundijska sorta, a danas je gotovo obavezan u svim šampanjcima osim onima samo od chardonnaya i drugih bijelih sorata s oznakom blanc de blancs. Nova unapređenja proizvodnje šampanjaca djelo su Nicole Clicquot Ponsardin, poznatije kao Veuve (udova) Clicquot po kojoj se i dana zove velika šampanjera prepoznatljive po narančastim etiketama. Imala je 27 godina kad joj je umro suprug i, unatoč očekivanja okoline da će posao propasti, postala jedna od velikih žena Champagne. Ona je uvela “remuage”, postepeno okretanje boca u okomiti “naopaki” položaj kako bi se talog skupio u grliću. Kad se boca otvori, pritisak izbaci taj “čep” od uginulih kvasaca. Potom se brzo dotoči koliko je iscurjelo te zatvori novim čepom. To “prečepljivanje” se naziva degoržiranje i važan je trenutak u proizvodnji jer on znači da su šampanjci spremni za tržište. Nekad se to radilo ručno, pa je puno vina odlazilo “u vjetar”, a danas punilice sve obave s minimalnim gubicima.

    U Champagni većina odležava dvije do tri godine, oni s oznakom berbe tri do pet, a ponajbolji i sedam ili više

    Kvaliteta šampanjca uvelike ovisi o tome koliko je godina prošlo do degoržiranja. U Champagni većina odležava dvije do tri godine, oni s oznakom berbe tri do pet, a ponajbolji šampanjci i sedam godina. Uz godinu berbe neki proizvođači pišu i kad je degoržiran. Tako kupci znaju dokad je “živio” na kvascima i koliko je zreo. Zbog dugotrajne i složene proizvodnje, ali velike potražnje širom svijeta, šampanjci su skupi i gotovo je nemoguće pronaći bocu ispod 30 eura, a oni najglasovitiji, posebno ružićasti, stoje i dvadesetak puta više. Izvrsnih pjenušaca ima i izvan Champagne. U Francuskoj ih zovu cremant ili vin mousseux, u Italiji vino spumante, Španjolskoj vino espumoso, Kataloniji cava, Njemačkoj i Austriji sekt ili schaumwein, na engleskom govornom području sparkling wine, u Sloveniji peneče vino ili penina… Ponajbolje boce u svim tim državama, pa i kod nas, stoje dvadesetak eura ili više. Pjenušac proizveden klasičnom šampanjskom metodom teško može biti jeftiniji od sedam eura koliko kod nas stoji bazični Cordon Negro katalonskog Freixeneta koji je najveći svjetski proizvođač pjenušaca.

    Mađarska vinarija Vylyan ima fino gazirano vino od crnog pinota kao piće dobrodošlice gostima. Zovu ga Balerina

    Malo su jeftiniji oni proizvedeni metodom charmat koji, umjesto u boci, drugi puta fermentiraju u tankovima. Riječ je također o užitnim pjenušcima no mjehurići, koje zaljubljenici nazivaju iskrama ili perlama (biserima), su im u pravilu grublji, a arome i okus jednostavniji. Treća kategorija prirodnih pjenušavih vina su biser vina. I ona drugi put fermentiraju u tankovima, a vrenje se relativno brzo zaustavlja hlađenjem pa je pritisak u bocama biser vina upola manji nego upjenušcima. Među pjenušava vina spadaju i ona gazirana. U pravilu su najniže kvalitete i treba ih izbjegavati, no ima i iznimaka. Odlična mađarska vinarija Vylyan gazirano vino poslužuje kao piće dobrodošlice gostima. Lagano je, voćno i razigrano, u vinariji mu tepaju Balerina, i odlično osvježava tijekom toplih popodneva. Kvalitetu jamči činjenica da je izvrsna bila baza od crnog pinota napravljenog kao ružićasto vino.
    I Hrvatska ima odlične pjenušce, a naši vinari su dva pjenušca napravili prvi na svijetu: Obitelj Tomac iz Donje Reke kraj Jastrebarskog od vina koje je fermentiralo u amfori, a PZ Vrbnik s Krka dio boca stavlja na višegodišnje odležavanje na dno mora.

    Dobar pjenušac ili šampanjac pije se umjesto kave, za žeđ, uz hranu, na slavljima, a i sam je sasvim dobro društvo

    Pri uživanju u pjenušcima treba znati da se oni mogu piti uvijek. U Champagni je sasvim normalno ujutro vidjeti traktore ispred barova u kojima vinogradari prije oranja popiju čašu šampanjca. Pije ga se, dakle, umjesto kave, za žeđ, uz hranu, tijekom slavlja, bez društva… I nikad se boca ne mućka prije otvaranja. Previše je truda i vremena uloženo u dobro pjenušavo vino da bi ga se barbarski prolijevalo po podu. Prije otvaranja boce pjenušca treba znati da su oznake slatkoće poprilično drukčije od onih na mirnim vinima te da od suhog ima i puno suhljih. Pjenušci bez šećera imaju oznaku zero dosage ili pas dosage, a oni s do tri grama brut nature. Extra brut ima do šest grama šećera po litri, a brut do 15. Extra sec, što znači jako suh, ima od 12 do 20 grama, sec (suh) od 17 do 35 grama, demi sec (polusuh) od 33 do 50 grama, a doux (sladak) pjenušac ima više od 50 grama neprovrelog šećera po litri.

    Prijavite se na naš newsletter i prvi saznajte sve novosti iz vinskog svijeta.
    Please enable JavaScript in your browser to complete this form.

    Pratite nas

    Najnovije

    POVEZANI ČLANCI

    Lista vina je za učenje abecede… Bez kvačica, dvoslova...

    Možda bi i vrtićku djecu trebalo povesti na Festival 100 najboljih vina Hrvatske u petak, 14. lipnja,...

    Francuska zaštitila izraz ‘sur lie’, EU potvrdila, naši inspektori...

    Državni inspektorat utvrdio je prekršaj uslijed korištenja pojma "sur lie" na etiketi. Kao razlog su naveli postojanje...

    Nije za propustiti! Austrijska vina sutra u zagrebačkom Hotelu...

    Austrijski vinogradi prostiru se na impresivnih 35.000 hektara. Austrijski vinari proizvode neka od najboljih europskih vina. Austrijske...

    Najbolja vina u šest kategorija u petak ćemo proglasiti...

    Na listi 100 najboljih vina Hrvatske puno ih je od plavca, graševine ili malvazije, no gotovo je...

    Vinski grad od petka u Zagrebu! Europsko prvenstvo uz...

    Smiruje li čaša vina nogometnu groznicu ili je pojačava vidjet ćemo u zagrebačkom Vinskom gradu od 14....

    Predikatni traminac iločke vinarije Zelenika prvak je ocjenjivanja u...

    Traminac izborne berbe prosušenih bobica 2013. iločke vinarije Izvori života Zelenika prvak je ocjenjivanja organiziranog uoči 56....