Dioniz i Bakho dva su imena istog boga, sina Zeusa i njegove ljubavnice Semele. Već su i sami Grci Dioniza zvali Bachosom, a kad su Rimljani to božanstvo uvrstili u svoju “reprezentaciju”, samo su latinizirali njegovo ime u Bacchus i štovali ga poput Grka.
A nije čudo da su Rimljani preuzeli baš tog grčkog boga jer je u moru strogih i okrutnih antičkih božanstava, Dioniz ili Bacho bio jedan od rijetkih obljubljenih. Nudio je slatke plodove i opojni napitak pun životne radosti. Bio je obljubljen i zato što nikoga nije progonio nego je i sam bio progonjen. Kad je Zeusova žena Hera saznala da ljubavnica njezinog supruga nosi Zeusova sina, odlučila ju je ubiti. Prerušila se u dadilju i trudnu Semelu nagovorila da zamoli Zeusa da joj bar jednom pokaže svoju božansku moć i snagu. Zeus joj se ukazao u sjaju munja i tutnjavi gromova, a jedan grom je udario u kraljevsku palaču. Izbio je požar i Semela je u smrtnome strahu prijevremeno rodila sina.
Ne zna se točno gdje se to dogodilo. U većini zapisa piše da se Dioniz rodio u Tebi, ali spominje se još pet gradova: Naksos, Kreta, Elis, Teos i Eleuterij. Gdje god bilo, izazvalo je Zeusov bijes. Vrhovni je Bog, naime, odmah shvatio da je nasjeo spletki svoje žene te da mu sinu prijeti pogibelj. Oko nedonoščeta isprva je podigao visok zid od gusto isprepletenog bršljana. Kad je shvatio da djetešce samo neće preživjeti, dao ga je ušiti u vlastito stegno. Dioniz se tako dva puta rodio. Kasnije je na njega pazio Hermes, drugi Zeusov sin, a još kasnije Dioniza su od i dalje ljute Here čuvale nimfe. One su ga sakrile u duboku pećinu čiji je ulaz bio obrastao vinovom lozom. Tu je Dioniz zavolio ovu plemenitu biljku i opojno piće koje se od nje radi. Kad je porastao sadnice vinove loze poklanjao je ljudima, a pastira Ikarijusa je i naučio proizvoditi vino. Ikarijus je prema legendi Atenjane upoznao s vinovom lozom i vinom, a zbog toga ga je Zeus proglasio svoga sina proglasio bogom vina i vinogradarstva.
Dioniz je oženio Arijadnu, kćerku kretskog kralja Minosa koja je poznata po tome da je atenskome junaku Tezeju dala klupko konca kad je ulazio u labirint da ubije Minotaura. Po njoj se i konop koji danas speleolozi vuku po špiljama da se ne izgube zove Arijadnina nit. Dionizu, međutim, jedna žena nije bila dovoljna pa je ljubovao s Afroditom, boginjom ljubavi i ljepote s kojom je imao i sina Prijapa, kasnijega boga plodnosti.
Iako je i u staroj grčkoj bilo protivnika vina i njegove opojne moći, većina Grka je nekoliko puta godišnje slavila Dioniza. Jesenska se svečanost zvala Ambrozija. Tim se pojmom koji znači besmrtan, božji, božanski ili svet, nazivala hrana bogova, što će danas zasigurno izazvati kolutanje očiju kod onih koji pate zbog peluda istoimene biljke. Najveća je, pak, svečanost bila u proljeće i iz tih Velikih dionizija nastala su i mnoga dramska djela Eshila, Euripida, Sofokla i Aristofana. Uz ime boga Dioniza ili Bakhusa vežu se i drugi pojmovi, primjerice bakhantice. Riječ je o štovateljicama Bakha ili Dioniza čije su svetkovine prerastale u orgijanja pa se po njima razuzdane zabave nazivaju bakanalijama. Razuzdanost i prekomjernost bilo je ono što se najviše zamjeralo i Dionizu jer prekomjerno uživanje vina vodi u sigurnu propast. Vino treba piti u skladu sa starom grčkom uzrečicom “meden agan”, što znači “ničega previše”.
