Predstavila se Dalmacija, nekoliko tjedana prije Zagreb Vinocoma, samostalno u zagrebačkom hotelu Esplanade i podastrla najbolje iz svojega sektora vina. Priredba Dalmatinske vinske ikone zamišljena je bila kao uzbudljivo događanje na kojemu bi se nazočnima pružila prilika kušati najvažnija vina Dalmacije, vina-bisere što će im ih točiti i o kojima će im pričati autori osobno. Uzbudljivo je, bogme, i bilo!

U organizaciji zagrebačke tvrtke Vinart i udruge Vina Dalmacije proizvođači su zamoljeni da na degustaciju donesu po dvije, maksimalno tri etikete plemenite kapljice, konkretno one s kojima se najviše ponose. U kontekstu prezentacije vina napravljeno je – smatram to nužnim ovdje istaknuti – nešto čega na većini drugih vinskih priredbi nema, a svakog za materiju ozbiljno zainteresiranog posjetitelja i te kako veseli kad to vidi.

Riječ je o većim i dobro uočljivim kartonskim pločicama s podacima o vinima na izložbenom mjestu svakog proizvođača, kao svojevrsnim osobnim kartama uzorka. Pisale su, na primjer, informacije o podrijetlu grožđa (vinogorje, naziv vinograda, nadmorska visina), sorti ili sortama, detaljima u načinu produkcije (termin berbe, uporaba inoksa ili drvenog suđa za dozrijevanje, trajanje držanja vina na finom talogu)… I maloprodajnom cijenom butelje.

Svakako je za pozdraviti to da se poneki organizator festivalskih manifestacija odluči ponekad drastično, pa i nauštrb broja izlagača, u prvi plan staviti kakvoću i ekskluzivnost. U moru sajmova, festivala, prezentacija, promocija klasičnog tipa… jednom godišnje upravo ovakva priredba koja vrvi vinskim špicama i podacima o njima svakako je dobrodošla. Nadam se da će nam godine što dolaze donositi takva ekstra-događanja vezano ne samo uz Dalmaciju nego i uz ostale službeno proglašene tri vinske regije Lijepe naše – Bregoviti sjeverozapad, Istru i Kvarner te Slavoniju i Podunavlje.

Uz bok najboljima

Esplanadina dvorana Istanbul blistala je tog popodneva jedinstvenim sjajem! Ča je pusta Londra kontra Splitu gradu…. trebalo je prigušeno, diskretno svirati. Takva bi zvučna kulisa odgovarala dojmu da danas Dalmacija kakvoćom spada uz sam bok najpoznatijih europskih i svjetskih vinskih regija. Ne mogu ipak ne spomenuti da bi se, na bazi te dostignute razine vinske kakvoće, dalo razgovarati o razini poslovne organiziranosti branše i koristi za društvenu zajednicu!

Evo, konkretno, i vinarija koje su nastupile: Baraka, Bora, Boškinac, Carić, Grabovac, Gracin, Grgić, Hvar Hills, Katich, Kraljevski vinogradi, Opus vina, Prgin, Prović, Rizman, Saints Hills, Skaramuča, Stina, Škaulj, Ško vina, Testament, Tomić, Ventus i Zlatan otok Plenković…

Tko je bio i tko nije…

Međutim, nije se moglo, kad je već naziv Dalmatinske vinske ikone tako pompozan, ne primijetiti da ih Dalmacija ima još. S otoka Hvara to su Tonči Marjan (Pitve) i Ivo Duboković, s Pelješca Niko Bura, Korta Katarina, obitelj Mrgudić, obitelj Matković… U ovo društvo spada i Vedran Kiridžija, no on je najavio prekid produkcije za tržište. U Esplanadi je ipak bio indirektno: njegov plavac s Dingača dio je vina Kontra koje je nudio Leo Gracin. S Korčule su nedostajali, primjerice, Frano Milina Bire, Luka Krajančić, Zure…. Nivo manifestacije svakako ne bi nimalo narušio podrum Lipanović kao predstavnik Visa i Vugave… Neko objašnjenje zasigurno postoji.

Što smo, konkretno, od vina mogli doživjeti tog popodneva? S oznakom Dingač bila su tri vina – Saints Hills 2018. istoimene kuće u vlasništvu Ernesta Tolja, te Elegance 2015. i Riserva 2018. od Skaramuče. Vino od plavca maloga berbi 2015. i 2019., a od grožđa (većim) dijelom s Dingača, točila je vinarija Grgić.

S prestižnih hvarskih položaja Ivan Dolac i Sveta Nedjelja bili su Veli visko 2019. i Ploški plovac barrique 2016. posjeda Vina Carić iz Svirača, Plavac Pharos Maximus 2016. Hvar Hillsa od grožđa je s Poljica i iz Svete Nedjelje Pulenat 2020 i Oštro 2019. podruma Ventus bili su od grožđa s pozicija Ivan Dolac i Sveta Nedjelja. Očekivano, vinima je blistao hvarski Zlatan otok. Obitelj Zlatana Plenkovića iz Svete Nedjelje na Hvaru uz Plavac Grand Select 2018. izložila je i Plavac barrique 2016. te Syrah Grand Select 2017.

Ostala vina od sorte plavac mali donijele su vinarije Stina s Brača, Kraljevski vinogradi sa zadarskog područja, Testament iz šibenske regije te Opus vina i Rizman s Komarne. Vinarija Rizman izašla je i s interesantnim bijelim cuvéeom Nonno 2016. od pošipa (90 posto) i chardonnay. Vino je dozrijevalo 10 mjeseci u barriqueu od hrastovine.

Crljenak, tribiodrag, zinfandel

S vinima od crljenka, odnosno tribidraga ili zinfandela, iskazali su se Kraljevski vinogradi (Crljenak 2019.) i Testament (Tribidrag 2019.) Babić se moglo degustirati kod Lea Gracina – Babić 2018. te desertni Prošek – i Filipa Barake: Timbar 2021. Syrah je u ponudi bio kod Imoćanina Katicha, iz 2020., a vranac kod Grabovca – Riserva 2019.

Izvrsne crne mješavine sorata ponudili su Katich – Mirite noir 2018. (syrah, cabernet sauvignon i merlot), Saints Hills – Sveti Roko 2018. (plavac mali i crljenak), Grabovac – Modro jezero Riserva 2017. (cabernet sauvignon, vranac, trnjak, merlot), vinarija Škaulj iz Nadina – Carl Gustaf 2016. (merlot i cabernet sauvignon), Andro Tomić Bastijana – Caplar 2018. (plavac mali i cabernet sauvignon), Leo Gracin – Kontra (pomiješani babić, plavac mali, syrah, merlot), Filip Baraka – Prisbus 2018. (merlot i cabernet sauvignon).

Trolitrenka za 180 eura

Stina vino s Brača dičilo se s Plavcem malim Stipančić, a Boris Šuljić Boškinac iz Novalje s gegićem Ocu 2020. odnjegovanom u bačvi od 550 litara. Vino je posvetio svome ocu. Donio je i uvijek sjajan cuvée Boškinac crni od merlota i cabernet sauvignona. Osim butelja berbe 2017. donio je i Boškinac 2013. u boci zapremnine tri litre. Uzgred, trolitrenka s 10 godina starom kapljicom stoji 180 eura!

Evo i dijela ponude od bijelih sorata: Grgić Pošip 2021., Andro Tomić Bastijana Pošip 2022., Testament Pošip Zenit 2018., Stina Pošip 2022., pa Hvar Hills Pošip Surreal 2021. Monika Prović predstavila je vino od zlatarice, Livija winemakers selection 2020., a vinarija Bora od stare i rijetke crne sorte svrdlovine. Berba 2021. ima 15 posto alkohola. Sazrijevala je pola godine u inoksu pa godinu i pol u bačvicama od 225 litara. Predstavili su i Maraštinu 2022. Kapljicu od toga kultivara donijelo je i ŠKO-VINO – Promina White 2022.

Od bijelih mješavina istaknuo bih vino Grabovac Draga Riserva 2021. iz imotskoga kraja. Od kujundžuše je, pošipa, žilavke, chardonnaya i sauvignona. Dozrijevalo je u inoksu i u barriqueu, 12 mjeseci na finom talogu.

Po onome što se moglo vidjeti na info-kartonima uz uzorke, maloprodajne cijene butelja bile su od 11 eura do 61,5. Dosta ih je bilo između 40 i 60 eura. Crna vina cijenama su nadmašivala bijela: najskuplje bijelo (35 eura) bio je Boškinac Ocu 2020. od sorte Gegić.

Što bi moglo biti bolje?

Uz ponajbolje proizvođače, kod ovakvih manifestacija još je nešto bitno – publika. Na ovakvom skupu očekivao sam, s obzirom upravo na to što je ovdje riječ o špici ponude, susresti više vinskih trgovaca, vinskih pisaca pa i više ugostitelja. Pogotovo stoga što je priredba bila u ponedjeljak, a taj se dan u tjednu smatra nekako najmanje zahtjevan za ugostitelje. Nije bilo ni relevantnih novinara iz inozemstva, iz okolnih zemalja i zemalja koje su nam zanimljive kao tržište, a to su Slovenija, Austrija, Njemačka, Mađarska, Poljska…

Razmišljam i za dalje. Ovakve prezentacije vinskih ikona mogle bi se u ekskluzivnom ambijentu priređivati redovito svakih tri ili četiri godine. Jednom svake godine vjerojatno ne bi bilo izvedivo s obzirom da većina naših vinarija nema baš veliku ni ukupnu proizvodnju, a kamoli onda i vinskih špica… Prikladan termin možda je kraj siječnja ili početak veljače nakon odmora od novogodišnjeg slavlja, a prije nego što krenu radovi u vinogradu. Ovaj termin može biti i jako dobar reklamni uvod u nastupajuću turističku sezonu.

Dva dana za četiri regije

Ako je riječ o jednom istom datumu, svaka od četiri naše vinske regije može biti zasebno u svojoj dvorani. Možda, a čini mi se da bi čak to bilo i bolje, da se prezentacija protegne na više dana pa da dvije regije iz kontinentalnog dijela Hrvatske imaju svoj dan, a dvije iz jadranskog pojasa svoj.

Pretpostavljam da bi dobro bila prihvaćena i mogućnost kušanja u miru u posebnoj prostoriji, sjedeći neometano za stolom, s time da se prema popisu izlagača i vina uzorci za kušanje mogu izabrati pa preko dežurnog konobara i dobiti u separe na kušanje.

Kontinuiranim predstavljanjem izabranih vina posebne kakvoće, takozvanih perjanica podruma, u nekom ustaljenom godišnjem terminu moguće bi bilo uspješno skrenuti pažnju ciljanog šireg kruga domaće javnosti, ali i javnosti u svijetu na aktualnu iznimnu koncentraciju kvalitete i osebujnost naših eno-uradaka. U prilog nam svakako ide to što imamo dosta autohtonih sorata koje možemo poslovno iskoristiti i bolje nego što se to radi sada. Kad smo već kod Dalmacije, vrijedi spomenuti da, kako čujem, broj autohtonih sorti tamo nadmašuje ukupan broj autohtonih sorti svih ostalih naših regija zajedno…