Težak je, kažu u vinogradu. Težak je, dodaju, u podrumu. Teško je, znamo, pronaći dobar u trgovinama, ali tko uspije, užitak koji će mu pružiti teško se može usporediti s bilo kojim drugim vinom. On je crni pinot, jedna od najstarijih sorti vinove loze koju je čovjek, pretpostavlja se, počeo uzgajati još za rimskih vremena. A 18. kolovoza svijet slavi Dan crnog pinota.
U bijelim i ružičastim pjenušcima šampanjske kuće Bollinger ima crnog pinota: s lijeva na desno 63, 70, 60 i 62 posto. Mogla bi to biti i sorta elvanacea, o kojoj je pisao Plinije stariji koji je živio u prvom stoljeću naše ere. Neki tvrde kako su je u Burgundiji uzgajali još u 4. stoljeću iza Krista, no prvi pisani dokument u kojem se spominje pod sadašnjim nazivom je iz 1375. Danas ga najviše ima u Francuskoj, gotovo 30.000 hektara, prvenstveno u Burgundiji, ali i u Champagnei te Alsaceu. Po površinama koje su njime zasađene slijede SAD, Njemačka, Moldavija, Italija, Novi Zeland, Australija, Švicarska, Čile, Argentina…
Crni pinot odlična je pratnja jelima od šumskih gljiva, ribe poput lososa ili tune, pačjeg i gusjeg pečenja… Ime je najvjerojatnije dobio prema francuskoj riječi “pin” koja znači bor, zato što mu grozd nalikuje češeru. Druga je teorija da su ga iz francuskog mjesta Pinos ili Pignols presađivali u vinograde francuskih kraljeva. Mjesto Pignols postoji i danas u departmanu Puy-de-Dôme u regiji Auvergne-Rhône-Alpes u središnjoj Francuskoj, a u njemu se crni pinot uzgaja od srednjeg vijeka. U različitim ga državama zovu i pinot nero, pinot negro, spätburgunder, blauburgunder, crni burgundac, a već godinama daje najskuplja vina na svijetu.
Štoviše, na listi internetske tražilice Wine Searcher, koja uspoređuje cijene u 91.107 vinoteka širom svijeta, od 50 najskupljih vina u pravilu su oko polovice upravo crni pinoti. Nakon posljednjeg ažuriranja u srpnju ove godine, na prvom je mjestu te liste crni pinot Domaine Leroy Musigny Grand Cru iz burgundijskog vinogorja Cote de Nuits. Prosječna cijena butelje je, bez obzira na berbu, 44.616 dolara. Na četvrtom je mjestu Domaine de la Romanee-Conti Romanee-Conti Grand Cru (27.520 dolara), a na šestom i osmom su dva vina Domaine Georges & Christophe Roumier: Musigny Grand Cru stoji 21.320, a Echezeaux Grand Cru 19.207 dolara.
Vječno je pitanje vrijede li toliko, a odličan odgovor dao je vlasnik vinoteke iz Beaunea, vinske prijestolnice Burgundije.
– Nijedno vino ne vrijedi više od 100 eura. Svim skupljima cijenu je digao dobar marketing – rekao je.
I bogati kupci koji su to spremni platiti, moglo bi se dodati, ali činjenica je da su i visoke cijene dio dobrog marketinga crnog pinota. Prije četiri godine Aukcijska kuća Sotheby’s prodavala je na dražbi 100 boca vinarije Domaine de la Romanée Conti iz berbi između 1937. i 1964. godine.
Bile su iz kolekcije Roberta Drouhina, upravitelja stare obiteljske vinarije Maison Joseph Drouhin, koja je između 1928. i 1964. distribuirala i vina Domaine de la Romanée Conti. Dvije butelje crnog pinota iz berbe 1945. prodane su za 558.000, odnosno 496.000 dolara i postale najskuplje plaćene boce vina u povijesti. Za prvu se te 2018. mogla kupiti obnovljena i modernizirana kamena istarska vila iz 1923., a za drugu samostojeća kuća sagrađena 2008. s četiri etaže i 600 kvadrata stambene površine u zagrebačkom podsljemenskom naselju Remete.
No, za kraljevski status crnog pinota najvažnije je, ipak, da daje odlična vina, a bez njega bi i svjetska vinska scena bila sasvim drukčija. Kao stara sorta rodbinski je povezan s mnogima koje danas znamo. Tako je roditelj 21 sorte među kojima su chardonnay i savagnin blanc, nama poznatiji kao traminac, a preko njega je i predak sauvignona, cabernet franca, cabernet sauvignona, merlota, carménèrea…
Kroz vrijeme su njegovim prirodnim mutacijama nastali pinot sivi i pinot bijeli, pinot meunier koji je treća preporučena sorta u Champagnei, pinot teinturier koji ima rijetko svojstvo da su mu obojani i meso bobice te sok pa daje vino duboke boje i pinot noir précoce mutacija crnog pinota koja jako rano zrije. Précoce na francuskom znači rani ili prijevremeni.
A jedini “pravi” pinot, onaj crni, sorta je koja normalna vina ne daje. Ili ne valjaju ili su odlična. U oba slučaja, teško ih je prodati pa je relativno malo vinogradara i vinara koji mu se posvećuju, a samo ga “najluđi” doista i vole. Relativno je malo i vinoljubaca koji razumiju da je crni pinot sasvim drukčiji od ostalih crnih sorata. Vina su mu crvene boje, iako je u nazivu sorte često riječ crni. Vitkog su tijela, a naši su se ljudi naviknuli na pune i teške crnjake kakve daje plavac mali. Osim toga, crnog pinota je općenito malo, a dobrih još i puno manje. No, čaša-dvije, pa i boca dobroga dugo se pamti.
Kod nas ga uzgajaju u cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj te sve više u Istri. Ukupno ga je 183,36 hektara i 18 je na listi najrasprostranjenijih sorata u Hrvatskoj. Oni “pravi”, nježne boje, voćnih aroma, vitkijeg tijela i izraženije svježine stižu iz sjeverozapadne, bregovite Hrvatske.
I u Slavoniji i Podunavlju daje dobra vina, no nisu baš tipično sortna, a sigurno nisu “burgundijska”. Tu je tvrdnju svojevremeno duhovito i sebi svojstveno prokomentirao slavni Ivo Enjingi:
– Napravili bi i oni u Burgundiji pinot crni poput mog, samo kad bi mogli!
O 10 odličnih hrvatskih crnih pinota čitajte ovdje.
