Prekrasnom kombinacijom mirisa suhog cvijeća i ruža osvaja Amfora Muškat momjanski 2020. Marina Markežića Kabole. Okus je čist, pun, a nevjerojatno nježan. Prije dvije godine to je vino bilo među pet zlatnih na pozivnom ocjenjivanju Amber Wines, na koje je pristiglo 36 hrvatskih dugomaceroranih bijelih vina. Apsolutno zasluženo, pokazalo je nedjeljno jutarnje kušanje.

Tim je divnim vinom započeo poslovni sastanak našeg slavnog sommeliera Ivana Juga s Giannom Kozlović, dragom mladom gazdaricom glasovite vinske kuće iz Momjana. I odmah se pretvorio se u spektakl. Pet je bilo momjanskih muškata na stolu i svaki je bio za pet. Preostala četiri Gianna je izvukla iz arhive obiteljske vinarije. Sramežljiv je bio Muškat 2017. Isprva zatvoren, gotovo tih. Desetak mu je minuta trebalo da se otvori, ponudi miris svježeg sitnog cvijeća i počne zazivati morsku hranu poput inćuna na tostu, škampa, pa i tjesteninu s bijelim umakom.

Berba 2015. sušta je suprotnost. Gotovo arogantna na prvu, s puno voćnih mirisa, začina, čak i šafrana, te vrlo ugodnim slankastim okusom. I on bi pristajao pašti, ali s tartufima, na primjer. Sigurno je i pogled s terase tog prekrasnog dana pripomogao dojmu, ima i muškata podno vinarije, ali ono što su pokazala vina iz 2008. i 2003. doista je bilo nesvakidašnje. Voće suho svih vrsta, uključujući i orašasto, ponudio je 16-godišnjak, uz jako puno slasti, a onaj pet godina stariji sve je, samo ne star.

Iz minute u minutu se mijenjao u čaši. Mirisao je, naprosto, po životu. Lijepom životu. Gladio je nepce i isprva izazivao čuđenje, a potom smiješak. Predstavili su se tako muškati na najljepši mogući način i uvjerili nas kako mogu biti jako slatki i kad su suhi. Čak i slađi, odnosno draži, nego oni s ostatkom neprovrela šećera.