Vinogradari moraju brinuti o vinogradu i kvalitetno ga prekopati dvaput na godinu. Grožđe treba brati od kraja kolovoza do sv. Mihajla 29. rujna. Tad ne treba raditi druge poslove, kako bi berba bila uspješna. To su neke od odredbi Dubrovačkog statuta koji je stupio na snagu 29. svibnja 1272.
Bio je podijeljen na osam knjiga koje su regulirale život gradske zajednice, a od 487 glava, 56 se odnosilo na uzgoj vinove loze i proizvodnju vina. Odredbe Statuta primjenjivale su se do pada Republike 1808.
Dubrovačka republika određivala je i način skladištenja. Vino se moralo čuvati u podrumima i prizemljima kamenih kuća. Prodaja vina na otvorenim tržnicama bila je zabranjena pa su je kažnjavali novčano i plijenili vino.
Radili su tada bijelo i crno vino, nazivali su ih vinum album i vinum vermelum. Kakva su bila, dovoljno govori činjenica da je postojala i kategorija vinum purum, odnosno čisto vino, koje je trebalo biti bez miješanja ili dodavanja sastojaka. U arhivima se spominje i 27 vinskih podruma i taverni koje je podupirala Republika.
Uzgoj grožđa te proizvodnja i izvoz vina bile su među najvažnijim poljoprivrednim aktivnostima. Čak su i sudske procese odgađali za vrijeme berbe. Republika je držala monopol na prodaju vina i soli te, počesto, kruha na području od današnje Budve do Komarne.