Trebalo mi je 45 godina ozbiljnih životnih iskustava za ovaj tekst, 35 godina ozbiljnog druženja s vinima, 25 godina ozbiljnog kušanja vina čovjeka o kojem pišem, 15 godina ozbiljnog i poprilično redovitog susretanja s njime te pet godina ozbiljnog razmišljanja je li doista velik koliko mi se čini da jest. I pet tjedana da shvatim kako doista je.
Vršnjaci smo, a i imenjaci, Ivica Matošević i ja. Nije to ni približno važno koliko je važno da dijelimo sklonosti. Onu prema vinu, naravno, ali i neke druge. Nevjerojatno je koliko on ljubavi iskazuje pričajući o ljudima. I vinima, naravno, ali treba jako voljeti ljude da bi se moglo tako lijepo pričati o vinu. A Ivica voli ljude. Volim ljude i ja, ma koliko se to bojao reći.
Prošetali smo različitim vinima različitih godišta koja zaslužuju poveznicu s dragim ljudima, no možda je bolje prešutjeti njihova imena. Bilo je tu vina… Vina zbog kojih se isplatilo zatvoriti oči, pa uživati u polusnima. I u podsjećanjima na žene zbog kojih su se oči trebale otvoriti širom. Zato je, možda, bilo bolje ne misliti na vina i berbe, nego se jednostavno prepustiti čaši.
Tijekom tog je posljednjeg susreta, prije spomenutih pet tjedana, s velikom strašću Ivica pričao i o životnoj partnerici. Sudjelovala je na utrci Ironman koju bi malo koji titan preživio i osvojila treće mjesto na svijetu. Pratio je svoju Ironwoman na tom izazovu, pokazalo se kasnije i velikom uspjehu. A ljubav s kojom je pričao o tome, gotovo je nevjerojatna. Čisti eros, bez imalo pornosa.
Gornja je polurečenica parafraza naziva predivne monografije Eros & Pornos – erotska i pornografska djela hrvatskih umjetnika. U njoj je, nažalost pokojni, kustos i povjesničar umjetnosti Đuro Vanđura sakupio stotine erotskih i pornografskih slika, grafika, crteža i studija koje su hrvatski likovni umjetnici stvorili u posljednjih 150 godina. Neki bi se od njih, da su danas živi, možda i posramili svojih djela, ali takav se eros, bez imalo pornosa, osjeća i u recentnim Ivičinim vinima.
Odradio je, kaže, 29 berbi. Moja kći ima 29 godina. Poklapa li se to slučajno? Da, naravno, ali slučajnost povezuje dobar dio naših života. I susret u njegovoj vinariji po završetku berbe 2024. bio je jedinstven. Čisti eros, bez imalo pornosa. Hvala Ivici, hvala, na kraju, i dragom, nažalost pokojnom Đuri Vanđuri na monografiji Eros & Pornos, vrelu iz kojeg su potekle i ove misli…
Da ne bismo samo pisali o ljubavi, evo i poveznice na tekst o vinima u kojima smo tijekom kušanja uživali. Bio je to, budimo iskreni, samo dio…
Naslovna slika: Nasta Rojc – Žena spaja kontinente
Fotografije: Marko Malović i Ivo Kozarčanin