Tako lijepa, velik je to bio hit grupe Boa iz 1984. godine. Ivo Robić pjevao je dva desetljeća prije toga 17 ti je godina tek, pjesmu koju mnogi znaju u izvedbi Prljavog kazališta s početka 80-ih. Graševini Sur lie 2013. Ivice Florijanovića iz Potoka pokraj Popovače 11 je godina tek i baš je tako lijepa.

Otvorili smo je za večernjeg roštiljanja ispod brajde, kušali i… I ostali bez riječi. Nevjerojatno, ali vratila je u vrijeme korone. Sredinom travnja 2020. godine, netko će se možda sjetiti, ujutro je počeo padati snijeg i tjerao na sarmu, posljednju sezonsku i ne baš jako kiselu.

Fino, puno vino ugodnog bademastog okusa koji vrlo dugo traje. Miris je donekle sortno prepoznatljiv, probija se kroz arome kruha i kvasaca primjerene tehnologiji koja se zove njega na finom talogu kako se na standardni hrvatski jezik prevodi stara moslavačka riječca surlie. Osjećaju se u mirisu vinogradarska breskva i zrela marelica, a okus je ostao “oštriji”, primjeren graševinama iz hladnih područja. Vino nije pretjerano omekšalo, što se zna dogoditi nakon duljeg držanja na kvascima. Kao da je ta izvorno burgundijska metoda za velika bijela vina “odrađena” u inoksu, to je bilješka o vinu otprije četiri godine i tri mjeseca. Vrijedi i danas.

Nije, valja priznati, ta graševina 2020. bila “perfect match” uz sarmu. Nismo tad ni očekivali takvo vino i tu godinu. Nismo pobliže ni gledali o čemu je riječ. Mislili smo da je mlada i svježa. Nismo očekivali ni takvo vrijeme sredinom travnja, no možda smo je i baš zbog hladnoće s velikim veseljem popili nakon ručka. Sad smo znali što otvaramo, a i hrana vinu bolje pristajala, posebno ražnjići od carskog mesa. Bravo Ivica!