U jednoj od najizazovnijih vinogradarskih godina u ovom stoljeću bliži se berba, ali ne nazire kraj problemima vinara. Učestale kiše pogodovale su razvoju gljivičnih oboljenja, prvenstveno peronospore, pa su mnoga vinorodna područja bez obzira na zaštitu inficirana opakom bolešću još u vrijeme cvatnje, što je direktno utjecalo na oplodnju grožđa, pa je urod reduciran još u ranoj fenofazi.

U velikom djelu stradala je i lisna masa, a posljedično je nedostatak fotosinteze utjecao na rast i razvoj grožđa. Velika vlaga i visoke temperature u mnogim su vinogradima intenzivirali razvoj pepelnice, čije suzbijanje vinogradarima trenutno predstavlja najveći izazov. Kao da to sve nije dovoljno, Slavoniju i Bregovitu Hrvatsku nedavno je zahvatila i tuča, pa su mnogi vinogradi stradali do neprepoznatljivosti. Prije tri dana su u nezapamćenoj oluji ponovo stradali vinogradi. U Moslavini je cijeli vinograd od nekoliko hektara sravnjen sa zemljom zajedno s armaturom. Velike su štete i na gospodarskim objektima.

Posebno je teško ekološkim vinarima kojima svjetonazor i propisi ne dopuštaju korištenje konvencionalnih sredstava za zaštitu koji su puno efikasniji u suzbijanju gljivičnih bolesti. Sredstva koja su dozvoljena u ekološkom uzgoju uglavnom štite preventivno dok je kurativno djelovanje, nakon što se bolest proširila uglavnom, slabo ili nikakvo.

Posljedice problema u vinogradima će biti vidljive u značajno umanjenim količinama grožđa i njegovoj cijeni, ali ne nužno i u kvaliteti. Ako se stabilizira vrijeme i bolest u vinogradu stavi pod kontrolu, u većini slučajeva ostaje dovoljno vremena za kvalitetno dozrijevanje grožđa, a neplanirano smanjen urod utjecat će na povišeni ekstrakt i koncentraciju.