Okupljanju hrvatske nogometne reprezentacije za završnicu Lige nacija nalikovalo je predstavljanje zlatnih hrvatskih s ovogodišnjeg Decanterova ocjenjivanja za koje smo probrali ona od naših autohtonih sorata.

Još smo prije podneva imali 11 vina, a potom je stiglo još jedno, najzrelije. Kao da je Bruno Petković kasnio na utakmicu polufinala protiv Nizozemske pa zato uspio ući na teren tek u produžetku i donijeti pobjedu.

Jedanaest hrvatskih vinskih reprezentativaca, a dvanaesti ‘Bruno Petković’, treći u trećem redu, ušao je u produžetku

Vino dobrodošlice za tridesetak ljubitelja vina bilo je također hrvatski zlatnik, ali od svjetske sorte – Sauvignon 2020. vinarije Galić iz Kutjeva. I izbornik Zlatko Dalić je naš dečko koji je na klupu reprezentacije došao iz inozemstva. A potom je počeo “vatromet”.

Prvo poluvrijeme

Prva je raketa bio pjenušac Urban White Extra brut 2020. obiteljske vinarije Štampar. Mineralno vino, ali puno i kompleksno, brojnim sitnim mjehurićima je lijepo ispralo usta i pripremilo ih za nastavak utakmice. Ovaj pjenušac svojevrsni je Decanterov “ponavljač”: berba 2016. bila je zlatna 2020. godine. Tu su se pojavila tri veća iznenađenja u zlatnoj “momčadi”: Debit 2022. Ante Sladića iz Plastova pokraj Skradina, Škrlet Mons Claudius 2022. Ivice Florijanovića iz Moslavine te Malvasija dubrovačka 2022. vinarije Zoro iz Konavala. Prvo zato što je malo tko od očekivao veliko svjetsko priznanje za debit, sortu čije je grožđe desetljećima slovilo kao sirovina za nezanimljiva masovna vina. Vinari šibenskog zaleđa pokazali su da se primjerenim pristupom u vinogradu i pažljivom vinifikacijom može napraviti fino i uzbudljivo vino.

Kod škrleta je uvijek bio problem u tome što ga ima malo i to samo u Moslavini. Obala i Zagreb lako sve popiju pa malo tko iz svijeta za njega zna. No, očigledno su Decanterovi suci prepoznali kvalitetu, bez obzira na to što možda sortu nisu poznavali. Kod nagrađene malvasije dubrovačke iznenadila je malo poznata vinarija Zoro iz Popovića u Konavlima. Vinograd je u Konavoskom polju u kojem su i za vrelog ljeta noći poprilično hladne što omogućuje grožđu da zadrži kiseline. Iz tla je iscrpilo i poprilično mineralnosti pa je očekivano slasno, moćno i sočno vino iskazalo i prekrasnu svježinu. Rossi Malvazija 2022. I Kutjevo Graševina 2022. vrhunska na najbolji su način predstavili svježe inačice vina od naših najrasprostranijih sorata.

Drugo poluvrijeme

Drugo je poluvrijeme započelo još jednim moslavcem, Pušipelom Sur lie 2021. Mađerka međimurske vinarije Cmrečnjak. Njega na finom talogu dala mu je punoću, a nije sakrila karakteristične sortne arome i svježinu. “Nadimak” Mađerka govori da je vinograd na položaju Mađerkin breg odakle je i grožđe za Štamparov pjenušac. Taj Breg s prekrasnim pogledom i još ljepšim vinogradima očigledno nudi puno više od samo vizualne atraktivnosti.

Potom su stigla dva bijela “teškaša”. Kabola Unica Malvazija 2019. Marina Markežića iz Momjana je od dugo maceriranog grožđa iz vinograda na laporastom tlu, a odležalo je i 12 mjeseci u hrastovim bačvama. Okus mu je očekivano pun i raskošan, ugodno je iznenadila svježina, a još i više boja: više je zlatna nego slamnata, što bi se očekivalo nakon maceracije. Treba reći da je ova Unica bila najbolja i na ocjenjivanju Amber Wines krajem ljeta prošle godine na koje je pristiglo 36 jantarnih vina iz cijele Hrvatske.

Belje Graševina Premium 2006. svevremensko je vino. Bilo je prvak među mladim graševinama 2007. u Kutjevu, 2016. pobijedilo je tamo i u kategoriji zrelih vina, a i danas ima prekrasne arome suhog cvijeća, marelica i jabuka, pun i dugotrajan okus. Arhivsko, gotovo punoljetno vino još je u redovitoj prodaji i butelja u vinariji stoji 600 kuna.

Tribidrag Ego 2019. kutjevačke vinarije Galić na prekrasan način je predstavio sortu po kojoj nas je svijet upoznao nakon otkrića kako je riječ o kalifornijskom zinfandelu, talijanskom primitivu, crnogorskoj i makedonskoj kratošiji… Mi ga često zovemo i kaštelanski crljenak, a imamo zapise o njemu s početka 16. stoljeća.

Matija Ivanić, vođa hvarske bune protiv Mletačke Republike, podijelio je 1518. s bratom Nikolom nasljedstvo, a među očevim imanjima spominje se i Tribidrag Dulčićevih u Vrbanju na Hvaru. Obitelj Marka Marulića izvozila je u Veneciju vino “tibidrag”. Hanibal Lucić prodao je, kako piše u ugovoru iz 1529., “dobro vino zibidrago iz konobe u Kutu na Visu”, a i Petra Hektorovića spominje se kao jednog od najvećih uzgajivača tribidraga. S obzirom na dokumente, možemo se dičiti kako je našeg podrijetla.

Vinarija Galić radi ovaj prekrasan tribidrag od grožđa iz vinograda u okolici Šibenika. Vino je zrelo, finog mirisa u punog okusa, a jedini mu je nedostatak što ga praktički više nema za prodaju. No, može se u njemu uživati u rijetkim prilikama poput ove.

Livio Teran 2019. vinarije Benvenuti iz Kaldira pokraj Motovuna “nasljednik” je njihovih vina pod etiketom Anno Domini. Novim nazivom braća Nikola i Albert odali su počast preminulom ocu. Teran je poprilično divlja sorta, no smirili su ga njegovanjem u, očigledno, vrlo kvalitetnim drvenim bačvama. Smirili da, ali ne i sasvim ukrotili pa će poznavatelji uživati u sljubljivanju s tradicionalnim istarskim mesnim jelima, a ostale će fino uvesti u svijet sorte koja je, zbog susjeda, umalo dobila prišivak “istjeran”.

Produžeci

Pojavio se i Bruno Petković, pardon, Plavac mali Korta Katarina Reuben’s Private Reserve 2013. Da pojasnimo naziv vina: Korte su u Orebiću vrtovi oko vila tamošnjih kapetana. Američki biznismen Lee Reuben Andersson, kojem se hrvatska obala toliko dopala da je 2005. osnovao vinariju na Pelješcu i pokraj nje sagradio superluksuzan hotel, ima kći Katarinu, a “private reserve” otprilike znači da je od najboljega grožđa s Dingača i Postupa dao napraviti vino za sebe. Sad ga je vinarija na ocjenjivanju u Londonu podijelila sa svijetom, a potom i s nama na prekrasnoj degustaciji u Vrutku. Pravi je  primjer kako dobro odškolovana vina od plavca lijepo stare. Ima tu pokoja sijeda u kosi, ali um i tijelo još su u jako dobroj formi.

Stigao je na kraju, ali prema komentarima sudionika ove “utakmice” zaradio je epitet jednog od najboljih igrača. Uz Luku Modrića s kojim se može usporediti arhivska Graševina Premium 2006. iz Belja. Koji su naši ostali zlatnici s ovogodišnjeg Decantera pročitajte ovdje. (Fotografije: Gala Huljić, Lucija Biondić, Marko Čolić)