Iznenadila je punoćom Zlatna vrbnička žlahtina 2019. Poljoprivredne zadruge Vrbnik. Žlahtina je autohtona sorta Hrvatskog primorja i kvarnerskih otoka. Raste u nešto više od 150 hektara vinograda, najveći dio je na otoku Krku, a malo je ima i u Istri. Rodi obilno, s osrednjim sadržajem šećera. Kiselost je izraženija nego u ostalim sortama s ovog područja pa su i vina fino izbalansirana i imaju svježiji okus.

– Najužitnija su kao mlada i nisu pogodna za dugo čuvanje – opisali su ih autori “Zelene knjige hrvatske izvorne sorte vinove loze”, dodajući kako su iznimka rijetke berbe s izuzetnih položaja. Lanjsku berbu ne ističu kao iznimno dobru, ne spominju je ni kao tešku ili lošu, no za Poljoprivrednu zadrugu Vrbnik je posebna. Prva je to berba iz koje su vina “odrađena” u novom podrumu iza vinarije u vrbničkoj lučici. Zadruga je kupila tvrtku Vrbenka i u dijelu novih prostorija uredili su moderan podrum na 860 četvornih metara s klimatizacijom i 120 novih posuda od inoksa te drvenim bačvama.

– Sad znamo u kojoj je posudi vino od grožđa svakog pojedinog zadrugara – ponosan je glavni enolog Marinko Vladić čijoj je ekipi jednostavnija kontrola temperature i ostalih uvjeta tijekom vinifikacije i omogućila da Zlatna vrbnička žlahtina 2019. bude punija nego što su vina pod tom etiketom bila prije, a istodobno da zadrži svježinu. Ima u novom podrumu mjesta i za nove drvene bačvice u kojima još njeguju Zlatnu žlahtinu Grand cru 2019. Riječ je o vinu od grožđa s boljih položaja na rubovima Vrbničkog polja koje je i kasnije brano kako bi se žlahtini pružila prilika da nam “da” vino koje treba dulje njegovati kako bismo u njemu mogli i koju godinu dulje uživati, odnosno birati kad ćemo otvoriti bocu.

Naziv žlahtina nastao je, kažu, od slovenske riječi “žlahten”, što znači plemenit, no sortu ne treba miješati s plemenkom ni žlahtninom. Sinonim za žlahtinu je belina, što upućuje na to da su od te sorte u 17. stoljeću u Bakru i susjednom Praputnjaku višekratnim pretakanjem i filtriranjem bistrog mošta radili slatko pjenušavo vino bakarsku vodicu. Postupak je poznat u Francuskoj kao kao méthode rurale, a to pjenušavo vino ne treba miješati s gotovo nepitkom gaziranom tekućinom koju danas prodaju pod istim nazivom.
Pjenušac od žlahtine danas radi vrbnička Zadruga tradicionalnom (šampanjskom) metodom druge fermentacije u boci. Dio, čak, fermentira na dnu mora, u miru, tišini i gotovo u mraku na 32 metra dubine.

Prvi su u svijetu stavili vino u more, a vjerojatno su i danas jedini čijem pjenušcu more pomaže i pri drugoj fermentaciji, odnosno nastanku mjehurića. Imaju i prošek čime su žlahtinu svrstali među rijetke sorte koje mogu popratiti cijeli obrok, od predjela do deserta ili sireva, ovisi s čime tko želi zaokružiti ručak ili večeru. Ekstra brut pjenušac je dobar aperitiv, odličan je i uz sirove plodove mora. Zlatna žlahtina pristaje laganijim jelima od ribe i bijeloga mesa, ona s oznakom Grand cru i ozbiljnijemu mesnu, a prošek je “šećer na kraju”. Imaju vrbnički zadrugari i crno grožđe. Sorte su brajdica, koja je uz našu obalu poznatija kao plavina, te debejan, sansigot ili sušćan i kamenina. Te sorte neki pamte kao hrvaticu, a od nje se za bivše države radilo u Hrvatskoj popularno ružičasto vino. Ružičasti ekstra brut pjenušac od tih sorata fino je “legao” uz hladnu pečenu janjetinu, a mirno vino Namori pristajalo je žvacetu od janjećeg mesa.