Proizvoditi moderna vina koja pripadaju prevladavajućem trendu i u tome biti izvrstan vrijedno je hvale i nije nimalo lako, a kad se tome dodaju i posve posebna vina od kojih su neka stilski vrlo zahtjevna i rijetka, drugačije nasađena, a druga neponovljivi unikati (ali se nisu dogodila slučajno) mogu samo rijetki vinari koji proizvodnju temelje na znanstvenim osnovama, a kreaciju iz spoznaje da razumiju bit vina, posebnost teroara i krajnji domet sorte.
Mlada, svježa, arhivska – izvrsna
Ivica Matošević je jedan od rijetkih hrvatskih vinara koji je podjednako uspješan u oba spomenuta pravca. Kušali smo bijela i crvena vina, mlada, svježa, odležana i arhivska, a zajednički nazivnik bio im je izvrsnost. Evo priče o pet malvazija, vina se zovu Alba, te sasvim posebnom sauvignonu.
Alba 2023. ima umjereno intenzivan miris, taman toliko intenzivan da lijepo predstavi vino, a ne bude nametljiv. Otvara se na cvijet akacije i svježe citruse. Okus je zavodljiv i fin, uz pregršt mineralne svježine. Malvazija je to puna sortne tipike, bez kompromisa. Alba 2019. je zrelo vino, nešto slabijeg aromatskog intenziteta, ali vrlo slojevito. Na tipične cvjetne mirise, nastavljaju se herbalni, a na kraju se diskretno javljaju orašaste note, prvenstveno badem. Vino je svježe, punog i finog okusa, uz laganu gorčinu na kraju gutljaja koja ne smeta nego podiže kompleksnost.
Vulkanski miris
Alba 2014. iznimno je žive, gotovo zelene boje koja ukazuje na mlado vino i visoku svježinu. Deset joj je godina, ali iznimno visoka, mineralna svježina čvrsto drži arome na okupu. Mirisi sumpora vulkanskog porijekla sugeriraju mineralnost, a herbalno-orašaste note ozbiljnost. U ustima je bogato, sočno i svježe sa sasvim dovoljno strukture.
Alba 2007. zrelo je vino, duboke zlatno žute boje i prkosi vremenu s novonametnutim trendovima koji priznaju samo mlada i svježa. Kako je riječ o arhivskom vinu, očekivanja su bila nešto skromnija, ali 17-ogodišnja malvazija nas je ubrzo demantiralo. Gotovo uljna gustoća, raskošan miris i bogati okus samo su prve impresije ovog iskustvom produhovljenog vina. Arome su zrele i fine. Miriše na propolis, pelud, med od akacije uz malu, šarmantnu dozu patine. Okus slijedi mirise uz dodatak slasti koja prožima usnu šupljinu dok joj živa, mineralna svježina drži ravnotežu.
Malvazija poput rizlinga
I kad smo pomislili da nema dalje Ivica je donio malvaziju Alba 2002. Posve je drugačijih osobina: u prvom su planu tercijarne arome, suha marelica i profinjene petrolejske note, kao kod najfinijih odležanih rizlinga. Premda je nešto niže strukture, po dubini djeluje ozbiljno, bez rubova i rupa, a kamena mineralnost drži ga i dalje u odličnoj formi. Iako vremešna, pred ovom je malvazijom još nekoliko lijepih godina.
Ni to nije bio kraj: stigao je Sauvignon blanc 2006. Neodoljivo podsjeća na one iz doline Loire. Uzorno je vino koje prkosi trendu da je intenzitet mirisa bitniji od karaktera. Aroma je znimno slojevita, okus jo pun svježine poduprte vibrantnom mineralnošću koja je u sjajnoj sinergiji s bogatim i zrelim ugrizom ovog moćnog vina prepunog slasti. Otvara se sporo, ali je užitno u svakoj nadolazećoj fazi razvoja u čaši. Neće ga razumjeti baš svi vinoljupci, ali onim pasioniranima bit će pravi izazov i poslastica.
