Svatko može nacrtati bika i konja, ali samo ih je Pablo Picasso znao oživjeti na slavnoj slici Guernica. I leptira nije teško dočarati bojama na papiru i platnu, no tko će im, osim Salvadora Dalija, dodijeliti bizarnu ulogu vjetrenjača. Tako i svako tlo može prihvatiti trsove bilo koje sorte vinove loze, ali samo će rijetka bobici grožđa udahnuti novi život u velikom vinu.
To svakako može škriljevac na kojem su posađeni najbolji vinogradi Mosela. Nisam siguran da rizling uživa dok korijenom godinama buši tu listićavu stijenu, ali kad se dočepa mekšeg sloja, kojem je baš tvrdi kamen sačuvao vlagu i hranjivost, život mu postaje pjesma.
Te prekrasne stihove učimo svakim gutljajem ukusnog mineralnog vina prekrasnih voćnih i cvjetnih mirisa dok je rizling mlad, a mednih, balzamičnih i petrolejskih nakon što sazrije u boci. Ako rizling na mozelskom škriljevcu piše stihove, crni pinot u Burgundiji sklada simfonije.
Korijen buši stijenu
Tamošnji je vapnenac također nastajao stotinama tisuća godina taloženjem kućica i skeleta izumrlih organizama u vodenom okolišu. I tamo korijen buši mineralnu stijenu da bi došao do gline prepune hranjivih, mahom fosilnih tvari. A tko se dobro hrani, dobro i izgleda pa ne čudi da su francuski kraljevi još prije više 1200 godina pili samo burgundijska vina.
Valja znati da rizling i crni pinot spadaju među najstarije vinske sorte. U svojim su postojbinama imali i dovoljno vremena da se prilagode tlu. Zato su i postali carevi među bijelim i crvenim vinima.
Isušili močvaru
Da dobro tlo ipak ne mora biti plod rada prirode koji je trajao stotinama tisuća godina, svjedoči primjer Bordeauxa. Do 17. stoljeća tamošnja se vina nitko nije usudio staviti u istu rečenicu s burgundijskima. Tad su nizozemski inženjeri uredili tokove rijeka Garonne, Dordogne i Gironde i močvarno tlo se postepeno pretvorilo u stjenovito, šljunčano.
Nakon nekoliko desetljeća, možda i tek nakon što je izrasla nova generacija trsova, vina od slavnog bordoškog crnog trija cabernet sauvignon, cabernet franc i merlot dobila su mineralnost. Zbog nje su, među ostalim kvalitetama, danas među najboljima na svijetu.
Svaka sorta traži ‘svoju’ zemlju
Posebna su tla, a zato i jako dobra vina, i u dolini Loire (senzacionalni sauvignoni), Champagnei (treba li spominjati kakva vina ili je dovoljno reći da su crni i mlinarski pinoti i chardonnay zaslužni za najbolje šampanjce), Alsaceu (traminci, rizlinzi, sivi pinoti), dolini Rhone (syrah), talijanskim regijama Pijemont (nebiolo) i Toskana (sangiovese), argentinskoj Mendozi (malbec), te španjolskima Rioja, Rueda, Ribera del Duero i Priorat.
Tamo vinogradi syraha, grenachea i carignana rastu na tlu od tamnog škriljevca i kvarcnih kristala nastalom još u paleolitiku, kad se i čovjek pojavio na zemlji. Najstarije stijene u Hrvatskoj izgrađuju Krndiju što može biti razlog zašto su na svijetu najbolje baš graševine iz kutjevačke Zlatne doline. Nastale su u različitim razdobljima geološke prošlosti, a najviše je metamorfnih, otprije 300 milijuna godina, među kojima su i škriljavci.
Može dati i puno i dobro
U Podunavlju je tlo crnica na lesu što je odlična podloga na kojoj loza rodi bujno i daje grožđe visoke kakvoće pa ne čudi da iz Iloka, Erduta i Baranje stižu izvrsna bijela i crna vina. U Zapadnoj Slavoniji, na Kalniku, u Zelinskom Prigorju te u višim dijelovima Zagorja i Plešivice su laporasta tla pogodna za visokovrijedne bijele sorte.
Istru se prema boji tla često dijeli na bijelu (padine Učke i istočni, kameni dio), sivu, crnu (središnja Istra s glinenastim tlom), sivu (flišno područje središnje Istre od lapora, pješčenjaka i mekših vapnenaca) te crvenu (zapadna obala s crveno-smeđim tlom, ali ima i mikrolokacija s crnim). Ta se tla jako razlikuju što se vidi i u vinima. Posebno u onima od malvazije istarske koja je sa svake zemlje drukčija.
Kamen štiti od sunca
Inače, u Primorskoj Hrvatskoj je raširena crvenica, a na otocima Susku, Visu, Lastovu, Korčuli, Mljetu i u porječju Neretve tlo je pjeskovito što je također vrlo dobro za uzgoj vinove loze. Ponajbolji dalmatinski vinogradi, poput Dingača, su na skeletnom tlu. Šljunka i sitnog kamenja je 75 posto, a ostatak je sitnica od pijeska, praha i gline. Ona čuva vlagu, a sunce je neće isušiti zato što je ispod sloja bijelog kamena.
Osim sastava tla, vrlo je važan i reljef, odnosno naboranost površine kopna. Iako je i on odrednica tla, o njegovoj ulozi u životu vinove loze ćemo u 3. razredu Srednje škole vina Bakhova sina, posvećenom klimi.