Postoje mnoge zablude i nepoznanice oko toga što je kuhano vino i kako ga pripraviti? Svjedoci smo da se danas, najčešće na božićnim štandovima i ostalim javnim okupljalištima pod kuhano vino prodaju i podvaljuju neprihvatljivi topli napitci koji podsjećaju na sve osim na vino, a koji nerijetko i loše utječu na naše zdravlje.
‘Čarobni prah’
Najčešće se koriste najjeftinija vina koja nisu više za upotrebu ili su u startu napravljena sa greškom pa se prodaju u bescjenje, dodaje se puno vode, ogromne količine šećera i „čarobni prah“, odnosno gotova mješavina aroma, pojačivača mirisa i okusa koji ne znam na koji način dobivaju (ili ne dobivaju) dozvolu za ljudsku upotrebu.
Sve više takve grozne napitke pod nazivom kuhano vino nalazimo i u kafićima kojima zarada, ali često i neznanje definira proizvod. Nažalost, u manjini dolaze oni pravi ugostitelji koji ne podcjenjuju svoje goste i pristupaju ovom divnom napitku sa puno pažnje, znanja i bez kompromisa.
Rimljani su prvi počeli
Ako se vratimo malo u povijest, stari Rimljani su vjerojatno prvi počeli piti kuhano vino jer je kvaliteta tadašnjeg vina bila vrlo niska, pa su ga aromatizirali raznim travama i začinima koji su se kuhanjem otapali u vinu, a koje se je kasnije služilo toplo, ali i ohlađeno jer je bilo neusporedivo finije.
U srednjem vijeku, u Europi, vino se je vrlo često kuhalo (osobito u zimskim mjesecima) na što ukazuju brojni sačuvani recepti u kojima se najčešće kao začini spominju cimet, klinčić i med. U 19. i 20. stoljeću kuhano vino postaje sveprisutno u gotovo svim europskim zemljama, ali i izvan Europe.
Ima i azijskih začina
Ovaj popularan napitak prilagodio se okusima i navikama raznih kultura, pa se primjerice u Njemačkoj čuveni gluhwein najčešće pripravlja od crnog vina uz neizostavne arome limuna, naranče i karanfila. Skandinavci ga pak spravljaju uz obavezne bademe i grožđice, ali sve više koriste i azijske začine.
I da ne nabrajamo dalje, svaka kultura ima svoje specifičnosti, ali ono što je važno i presudno jest da je uvijek glavni sastojak dobro vino, a to kod nas najčešće nije slučaj. Pod dobrim vinom se podrazumijeva kvalitetno vino, koje je užitno za konzumaciju i bez kuhanja, nikako ne treba pretjerivati pa kuhati skupa vina jer se na visokoj temperaturi gube brojna svojstva, pa takvu praksu treba izbjegavati.
Vode do 30 posto
Jednostavnija varijanta za pripravak manjih količina traži dobro bijelo ili crveno
vino, koje se po želji može razrijediti običnom vodom (nikada ne više od 30 posto),
dodati umjereno šećera i začine po želji, zagrijati do najviše 80 stupnjeva i držati na toj temperaturi pokriveno dok se ne otpuste aroma iz začina.
Od začina se najčešće koriste cimet, klinčić, agrumi, vanilija, anis, đumbir, muškatni oraščić…, i tu ništa nije sporno ako su mirisi i okusi usklađeni i ako su začini kvalitetni, poželjno u komadima. Nikada nemojte koristiti gotove, mljevene pripravke. Ukoliko želite vino zasladiti medom umjesto šećerom, dodajte ga na kraju kada se malo spusti temperatura.
Voće ne treba ukuhavati
Druga varijanta koju najčešće koriste ugostitelji i koja je kvalitetnija temelji se na izradi sirupa koji se kasnije dodaje vinu, a najčešće se radi tako da se prvo karamelizira šećer, zatim se dodaje manja količine vina u koju se umiješaju željeni začini i kuha se dok se sirup ne zgusne.
Na kraju se u zagrijano vino dodaje određena količina sirupa i po želji korice naranče, limuna, suhe grožđice, marelice, jabuke, brusnice ili bilo koje drugo voće, jer se voće ne ukuhava u sirupu jer bi izgubilo većinu aroma.
Svatko ima svoje
Ako se kvalitetno pripravi, kuhano vino nije samo topli napitak, već kvalitetno piće koje je neizostavni dio tradicije i kulture u mnogim zajednicama širom Europe. Različiti recepti i varijacije na temu odraz su lokalnih okusa i preferencija čineći kuhano vino jedinstvenim.
