Nisam ju još pročital, ali jako je lepo ukoričena… Moram parafrazirati Franju Šafraneka, genijalca iz filma Tko pjeva, zlo ne misli, službeno najboljeg našeg svih vremena. Hrvatska vinska kultura netom je otisnuta i tržištu prepuštena knjiga drage kolegice Tanje Baran, urednice Radio Sljemena u kojoj sam na dvije fotke. S Tomom i s ekipom oldtimera.
Nije mi prvi put da sam otisnut. Bio sam i na naslovnici… Časopisa Športski ribolov u jesen 1997. S pokojnim kumom i pokojnim prijateljem zubacem kojeg smo ulovili na panulu kod Lavdare pa, to vjerojatno ne bi smel napisat, prodali dečkima koji su se drugo jutro vraćali u Zagreb. I to za nofce koji su nam pokrili najam broda i gorivo.
Druženja i spavanja
E…, Pokojni je bil čovek s kojim sam, šalil sam se često (a u svakoj šali ima i dio istine), spaval više put nego s bivšom gospođom. I on z menom više put nego sa svojom bivšom gospođom. Noći i noći smo proveli na brodu na moru. Čak smo, budale, kupili jedan od devet metara i decimetar, pa nikad manje plovili. Kak bi stali na njega, nekaj bi se pokvarilo i umjesto da lovimo ribe, kartali smo belu. U dvoje. Uvjerili smo se na najteži način da je vlasnik broda sretan dvaput: kad ga kupi i kad ga proda!
Ostavil me je Pokojni samoga. Srećom sam upoznal Tomu. Pa skoro da sam i ž njim spal više put nego s drugom bivšom gospođom. Ne na brodu, ali oko vinarija. Sad sam s Tomom i u ovoj lijepoj knjizi. Naslonili smo se na bačvu da bi nam bilo lakše stajati…
Od bačve do magnuma
Košta ta knjiga o vinskoj kulturi 50 eura. Kao dva šampanjca koja ne volim: Moët & Chandon još i mogu popiti, ako baš moram, ali Mumm Grand Cordon Brut mi kroz grlo ne ide. Za te nofce možeš u Vrutku kupiti magnume CO Due Extra Brut Morena Coronice ili Misal Blanc de Blancs sestara Peršurić. E, to mogu popiti. A magnum je prava mjera za dvoje. Ako jedno ne pije!