Zar je to ista boca, pitala je ekipa restorana Bioekološko-edukacijskog centra Otočki virovi u srcu spačvanskog bazena, najvrednijeg našeg šumskog resursa. Kušali su mladi ljudi pjenušac sam i opisivali ga, a nitko nije upotrijebio pridjev “svjež”. Nakon zalogaja kruha s namazom od čvaraka i slanine promijenili su mišljenje: isti pjenušac prštao je svježinom.
Bio im je to možda i najdojmljiviji detalj s dvodnevne edukacije Vinskoga kluba tijekom koje su čuli desetke lijepih priča o vinu, pivu, destilatima i čajevima pa dobar dio njih i provjerili u praksi. Naučili su kako je loza najmanje četiri puta starija od ljudi, gdje su nastala prva vina pa i koja današnja možemo barem donekle usporediti s “negdašnjima”.
Pravila, pravila…
Iznenadilo ih je da se bijelo vino može napraviti od crnoga grožđa te da je američka uš, koja je napala europsku lozu, zaslužna za razvoj vinarstva na Novom Zelandu. I da u svemu tome veliku ulogu imaju – Hrvati.
Nasmijali su se jedinom pravilu engleske škole posluživanja hrane i vina koje glasi “pravila nema”, pomno razmišljali o 10 francuskih i razveselili se talijanskom koje navodi kako su načela suprotstavljanja i podudaranja hrane i vina različita, ali podjednako ispravna i podjednako uspješna.
Naučili i što znači ‘po čepu’
Predavače je, pak, vrlo ugodno iznenadila njihova dobra volja. Sve su boce, a bilo ih je poprilično, sami htjeli otvarati i posluživati. Sva su vina sami i “sommelierski” opisivali. Imali su i “sreće” što je jedna boca bila po čepu, a u drugoj je vino bilo octikavo. Tako su iskusili i što im može stvoriti neugodnost u poslu. Pomno su slušali i priče o pivu, čaju i destilatima te njihovoj ulozi u ugostiteljstvu. I, na kraju, pljeskom pokazali kako jedva čekaju nastavak edukacije.
A i mi. Zbog dragih ljudi koji žele učiti kao i zbog komadića raja u kojem rade. Riječ je o malom hotelu između hrastove šume i bistrih virova, prirodnog vodenog fenomena za koji se ne zna gdje izvire niti kamo otiče. Nije baš jasno ni je li to rijeka, jezero ili močvara, ali predivno je.
Kanuom po viru, biciklom oko njega
Sam hotel nudi ugodne sobe, wellness sa saunama i hidromasažnom kadom, a restoran dobru hranu s primjerenom ponudom vina. Okolo su, pak, kilometri pješačkih i biciklističkih staza te veslačkih ruta. Ustanova Virovi iznajmljuje bicikle i kanue, a za toplijeg dijela godine može se ploviti i brodićem na električni pogon.
Fotografije: Lucija Biondić, Ivo Kozarčanin
