Deni si masku pa buš lepši, slogan je Samoborskog fašnika, jedne od najstarijih karnevalskih priredbi kod nas koja je upravo započela 198. puta. Tog slogana kao da se drže i neke vinske sorte. Predstavljaju se žutima i plavima, crvenima i crnima, a daju bijela vina, ili su si tijekom stoljeća “skinule” boju kao da se srame one koju im je priroda dala i postale drukčije. Stavile su si masku da bi bile ljepše, po svom mišljenju. Prenosimo tekst koji je prije tri godine objavio Story Gourmet.

Žuti plavec pravi je primjer “maskirane” sorte, čija vina nisu plava, a nisu baš ni žuta, nego zelenkasto-žućkasta. Daje vina izražene svježine pa ga rado koriste za proizvodnju pjenušaca, no kao monosortno ga je vino gotovo nemoguće pronaći. Plešivička obitelj Šember punila ga je prije 20-ak godina i neke se berbe pamte, čak su i danas te butelje odlične, ali nije se baš prodavalo.

Za pjenušce vinske destilate

Dobar je i za vinjak, a Janez Istenič, veliki proizvođač pjenušaca iz Bizeljskog u Sloveniji od njega radi fenomenalan ocat koji godinama odležava u drvenoj bačvi. Bočica košta nekoliko desetaka eura, a njime se ne začinjavaju salate, nego sladoled, na primjer. Na početku  karnevalske sezone predstavljam još tri vina od sorata čija imena upućuju da bi trebala biti drukčija nego što bi se na prvu pomislilo.

Crveni Veltlinac austrijska je sorta od koje kod nas monosortno vino, vjerojatno radi samo Robert Braje iz plešivičkog mjesta Lokošin dol. Za zeleni veltlinac čuli su svi. Najznačajnija austrijska bijela sorta daje sve tipove vina, od laganih i osvježavajućih do najviših predikata, a misle da ga poznaju čak i oni koji su uvjereni kako je riječ zelenom silvancu s ozbiljnijim tipfelerom. Za crveni veltlinac, pak, kunu se da su tipfelera dva. A nisu. On je pater familias veltlinaca. U tu vinsku obitelj Austrijanci ubrajaju i sorte weissroter, brauner, silberweißer veltliner i gelbling.

Istisnuo ga zeleni ‘brat’

Sve ga je manje zato što se treba jako potruditi u vinogradu da bi se dobilo dobro vino i podatniji zeleni veltlinac ga je istisnuo. Šteta. Vina od crvenog veltlinca mogu biti vrlo elegantna, finih voćnih aroma i s visokim ekstraktima koji daju puno tijelo čak i s malo alkohola. Ima i velik potencijal za odležavanje. U crvenom veltlincu Braje svakako treba uživati. I ne samo u karnevalsko vrijeme.

Pinot bijeli vinarije Kutjevo iz 1947. je među najstarijim hrvatskim vinima. Boca je  ukras zagrebačkog vinskog bara Bornstein, a još ih je nekoliko u arhivi Kutjeva. Bijeli pinot nije sorta nego prirodni klon pinota crnog. Kroz povijest je izgubio boju, no unatoč tome daje velika vina u Alsaceu, Njemačkoj, Austriji, Italiji pa i kontinentalnoj Hrvatskoj. Riječ je, dakle, o “crnjaku” zamaskiranom u bijelo vino. I vinificiraju ga poput bijelih – bez duge maceracije, odnosno namakanja kožica bobica grožđa u vlastitom moštu.

Moslavina ima svoj adut

U Hrvatskoj se dugo uzgajala sorta bijeli burgundac u vjeri kako je riječl o bijelom pinotu, no pokazalo se kako je to uglavnom bio chardonnay. Među našim najboljim bijelim pinotima je Pinot Blanc Private Collection moslavačke vinarije Trdenić.

Odlikuju ga prekrasan zreo vinski miris u kojem se ništa posebno ne ističe te gotovo raskošan okus. Primjeren je ponajboljim jelima od ribe i bijelog mesa. Priču sličnu bijelom pinotu ima i sivi pinot. Također nije sorta nego klon crnog pinota.

Plavac mali sivi je, poput opisanih pinota, u stvari plavac mali crni koji je izgubio boju. Pokojni prof. dr. Nikola Mirošević sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta je prijegotovo 40 godina pronašao na Korčuli trs plavca kojem je na jednom kraku raslo crno grožđe, a na drugom “sivo”. Razmnožio ga je, proizveo po pet sadnica sivog i crnog i zaključio da se osim boje baš i ne razlikuju. Vino od plavca malog sivog u boce pune Pelješani Ante Grgurević iz Janjine i vinarija Bura Mrgudić iz Orebića.

Sivac Bura suho je, mekano bijelo vino koje miriše po zrelom voću, a poslužuje se na višoj temperaturi, gotovo kao pravi crnjaci. Na web shopu atrox-zadar.hr butelja je 75 kuna. Plavca malog bijelog nema, ali postoji i plavac veliki. Zovu ga i soić, bračanin, vrbanjac i glavinuša bračka, a nekad se puno sadio jer je drugim crnim vinima davao boju. U Primorju imaju plavac veli, koji češće zovu plavica, a s plavcima s juga nema rodbinskih veza.