Blue Monday, što znači sjetni ponedjeljak, naziv je pod kojim zweigelt odnedavno prodaje nekoliko bečkih ugostitelja i vinara. Aluzija je to na osjećaj, ili možda stanje, onoga koji je tijekom vikenda popio previše pa mamuran došao na posao, a frazu su za takve prilike koristili još u prvoj polovici 19. stoljeća. Povod za izbjegavanje uobičajenog naziva sorte je nacistička prošlost Friedricha Fritza Zweigelta (1888-1964), koji je 1922. u Institutu za voćarstvo i vinogradarstvo u Klosterneuburgu iskrižao lovrijenac i frankovku. Novu je sortu nazvao rotburger, što je složenica od njemačkih riječi koje znače crveno iz Klosterneuburga, a 1975. njemu u čast preimenovali su je u zweigelt. Prošle godine počelo se pričati kako Friedrich Zweigelt to ne zaslužuje zato što je od travnja 1933. bio član Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke.

“Židovski spekulativni duh izgubio je teren za sva vremena. Zli san su odnijeli gromki koraci njemačkih vojnika”, zabilježene su njegove riječi iz 1938. Iste godine napisao je da je Hitler austrijski spasitelj, a 1943. godine i “tko nije za Hitlera nije za Njemačku”. Godinu potom postao je direktor Poljoprivredne škole. Optuživali su ga i da je Gestapu isporučio člana pokreta otpora iz Klosterneuburga, no nisu dokazali. Nakon Drugog svjetskog rata neki su ga hvalili, tvrdili da je ipak pomagao Židovima te da je kritizirao nacizam, drugi optuživali da ga je promicao. Zatvoren je 25. listopada 1945. pa pušten 24. prosinca. Poslije je ipak osuđen zbog nacizma pa pomilovan 1948. Otprilike u to doba postalo je jasno da će zweigeltov križanac davati izvrsna vina, a sam Zweigelt je 1963., godinu dana prije smrti, napisao kako se nada da će ljudi uživati u vinima od te sorte kao što je on uživao dok ju je stvarao. Drugi austrijski vinski zaslužnik, Lenz Moser, isposlovao je 1975. da se sorta službeno nazove Zweigeltovim prezimenom, a od 2002. i austrijska godišnja vinska nagrada zove se “Friedrich Zweigelt”, što također jako smeta pobornicima promjene imena ove prekrasne sorte. Priča se sad zakotrljala zato što Austrian Wine Marketing, tvrtka koja promovira austrijska vina u svijetu, priprema opsežnu knjigu o vinskoj povijesti. Od oko 500 stranica, dvadesetak će biti posvećeno ovom nedvojbenom modernizatoru austrijskog, pa i njemačkog vinogradarstva.
.

Problem s promjenom imena mogla bi stvarati Međunarodna organizacija za grožđe i vino (OIV) iz Pariza, na čijoj je listi sorata vinove loze upisano kao službeno ime Blauer Zweigelt, a sinonimi su Rotburger, Zweigeltrebe i Zweigelt. I u Međunarodnom katalogu sorata vinove loze službeno ime je Blauer Zweigelt. “Zweigeltova nacistička prošlost nije sad otkrivena. Desetljećima se za nju zna i desetljećima nikome nije palo na pamet mijenjati ime sorte. Sad su se sjetili… Prvo treba razjasniti sve činjenice, a potom se može raspravljati o novom imenu. I to sigurno neće biti Blue Monday. Najprirodnije bi bilo zvati ga rotburger”, rekao je Wilhelm Klinger, direktor Austrian Wine Marketinga. Danas je zweigelt najrasprostranjenija crna sorta vinskoga grožđa u Austriji. Posađen je na 6426 hektara, što je gotovo trećina svih hrvatskih vinograda, a oko 14 posto austrijskih. Vina od zweigelta od lovrijenca su naslijedila miris i okus višnje, pikantnost te sposobnost dugog odležavanja, a od frankovke malo drukčiju voćnost, izraženije ugodne kiseline i tanine. Zweigelt daje ljubičasto-crvena visokokvalitetna i dugovječna vina mekanih tanina i prepoznatljive arome višnje. Više o vinima od zweigelta na http://blog.vino.hr/archives/2574 u tekstu pod naslovom “Hvala vam, profesore Zweigelt, na finom vinu”.