Rimski je vojnik 316. godine sina nazvao Martin. To je umanjenica od imena Mars, koje nosi rimski bog rata. Kad je mali Mars odrastao, protiv njegove volje unovačili su ga u rimsku carsku gardu. Usred zime, pod zidinama grada Amiensa u Galiji, promrzli prosjak tražio ga je milostinju.
Martin je prerezao plašt i polovicu dao siromahu. Te je noći u snu vidio Isusa zaogrnuta u polovicu plašta, a odmah je prestala i zima. Martin je prešao na kršćanstvo. A rodio se u današnjoj Mađarskoj gdje je služio njegov otac, također rimski vojnik.
Deseci tisuća ljudi na sprovodu
Sam nije htio u vojsku pa je iskoristio prvu priliku za razvojačenje. Vrativši se u Panoniju, postao je egzorcist. Putujući Europom upoznao je Hilarija, biskupa iz Toursa, koji mu je dao da utemelji samostan. Nakon Hilarijeve smrti Martinu su ponudili da postane biskup. Htio je to izbjeći, pa se sakrio u prostoriju punu gusaka. Počele su gakati i otkrile Martinovo sklonište.
Biskup Toursa postao je 370. godine. Mnoga galska plemena pridobio je za kršćanstvo, a osnovao je i školu za buduće svećenike koja je bila prvo sjemenište. Crkvena elita nije ga voljela jer je brinuo o selu i seljacima više nego što je “trebalo”. Umro je 8. studenog 397. Tri dana poslije ispratile su ga tisuće redovnika i redovnica te deseci tisuća seljaka i siromaha.
Posljednja prilika za dobar zalogaj
Taj dan, 11. studenoga, u srednjem vijeku bio je veliki sajmeni dan kad su se izmirivali dugovi i sklapali posljednji poslovi uoči Adventa. Bio je to i početak tada uvriježenog zimskog posta pa i posljednja prilika za dobar zalogaj. Danas se Martinje najčešće slavi uz gusku. Kao da se Martin osvećuje guskama za to što je postao biskup.
Sveti Martin zaštitnik je Francuske u kojoj mu je posvećeno 3667 crkava i kapelica. U nas “štiti” Beli Manastir, Dugo Selo, Virje, Vranjic, čepinski Martinci… Zaštinik je i vinara i vinogradara, liječenih alkoholičara, švicarske papinske garde, vojnika, konjanika, hotelijera, gostioničara te uzgajivača konja i gusaka. Slave ga i protestanti u Njemačkoj. Crkvi ni danas nije previše drag, no u puku je jedan od najpopularnijih svetaca.
Martinjski ‘egzorcizam’
U martinjskim obredima često se kaže kako se mošt krsti u ime Bakhusa, boga vina, i njegova sina svetog Martina. A u Križevačkim štatutima, po kojima se mošt najčešće krsti u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, jasna je poveznica i s egzorcizmom kojim se najveći vinski svetac bavio.
Je l’ istina, da si obsjednut svakakvimi nečistimi duhovi, u tebi je osa i pčela, muha i mušica, žaba i mrava, pauka i skakavca, crva i puževa i svakakvoga drugoga lizaćega i plazećega, letećega i puzećega, skakajućega gada i smrada, domaćin martinjske svetkovine pita na početku krštenja.
Kum, u ime mošta, potvrđuje da je to istina te obećaje da će se okaniti svoje naprasite i zločeste čudi kojom nagoni ljude na svađu, po cestah ih valja, u grabe baca, glave im lupa i u želucu im se svađa.
Martin je najpoznatiji vinski svetac, ali nije jedini. Lijepu priču o njima objavila je Udruga vinogradara i vinara Brenta iz Ivanić grada. Kažu da se na Martinje krsti mošt, ali vino se počinje piti tek na Svetog Andriju 30. studenog. Došel, bu došel sveti Jandraš, on te bu pital po čem ga daš, uzrečica je uz dan apostola na koji je počinjalo trgovanje mladim vinima.
Sveti Vincek gorice nam čuvaj, sveti vincek dobrog vina nam daj, moli se đakona čiji dan je 22. siječnja i označava početak radova u vinogradima. S trsa se odrežu rozgve, nose kući i stave u vodu pa se gleda kad će propupati. Prema tome se predviđa kakva će godina biti. Običaj je u vinograd nositi suhomesnate proizvode i vješati ih na trsje, a vjerovanje i da če Vinka sunce peče, v lagve vino teče.
Ledena svetica Sofija
Do Svetoga Jurja, Đurđeva ili Jurjeva 23. travnja, u vinogradu valja novi nasad loze posaditi, a u starima gnoj razbacati, trsove okopati i obrezati. Sofija se slavi 15. svibnja, a to je ledeni svetak. Govori se Sofija vino popija i smatra da vinograd neće roditi ako na taj dan bude mraza.
Ako na Urbanovo sunce grije, jesen pune bačve nalije, predviđali su prema vremenskim (ne) prilikama 25. svibnja. Ovaj rimski papa je, kažu, spasio vinogradare od tuče, a zaštitnik je i od gromova.
Suhi lipanj najavljuje puno vina
Sv. Ivan Krstitelj slavi se 24. lipnja i govori da suhi juni lagve puni. Za Ivanje treba vinograd drugi put okopati, povezati, opljeviti i poprskati. Iza Ivanja ide se samo prskati, piriku postrugati, zaperke i mladice odstraniti.
Na svetoga Bartola, 24. kolovoza, u vinograde se stavljaju strašila za ptice. Najčešće su to drvene čegrtaljke. Kad se vežu treba čvrsto zažmiriti da poslije žgvorci (čvorci) vidili dojti v trsje. Vjerovanje je i da će vrijeme tijekom jeseni biti onakvo kakvo je na Bartolovo.
Došel je, došel sveti Mihalj, grozdje je zrelo ja ga bum bral. Tako se pozdravljalo Svetog Mihaela 29. rujna. Običaj je bio da berbe počinju sedam dana poslije Miholja. U današnje vrijeme tad već završavaju.
