Zadnja sam generacija ljudi koji su gledali kako žene okopavaju kukuruz. Saginjale su se oko trsja i kao klinac mogao sam gledati desetke guzica. Tko to može platiti? Tim je riječima osebujni Bojan Berkovič iz Bizeljskog uz hrvatsku granicu u svom podrumu objašnjavao što je ekologija.
“Tako okopanim kukuruzom ljudi su hranili svinju koja im je poslije dala špek. To je ekologija koju nam traktori i ostali strojevi ne mogu dati”, pričao je poslužujući Oljevinu Belo 2017. pa Oljevinu Nucleus 2016., dva sasvim različita vina od istih sorata: bijelog pinota, rizlinga i sauvignona. Klasično vinificirano vino, bez maceracije, ali odnjegovano na kvascima, nije filtrirao jer, kaže, filtar koji vadi čestice veće od 0,2 mikrona stlači vino, pa svako postaje isto. Dvije Oljevine različite su baš zato što nisu filtrirane. Naravno da su različite berbe dale različitu sirovinu, ali, složilo se malo slovensko-hrvatsko društvo, mlađe vino za godinu dana neće biti onakvo kakvo je starije danas. Bit će bolje nego što je danas, a već je vrlo dobro, strasno, bogatog okusa, mineralno i trajno. Ali bit će sasvim drukčije nego što je Oljevina Nucleus. I zbog toga je vinski svijet toliko lijep. Svaka čaša nudi nam nešto novo. Ogromnu razliku pokazale su i Oljevine Rdeče (crvene) iz 2016. i 2017. Riječ je o cabernet sauvignonima omekšanima s malo merlota. Ovisno o berbi, Bojan ga dodaje između 20 i 30 posto. Oba su vina dobra, ali mlađe je nadmašilo starije. Inače, Oljevina Rdeče iz 2016. proglašena je najboljim slovenskim vinom na prošlogodišnjem ocjenjivanju Emozioni del Mondo, Merlot e Cabernet Insieme u talijanskom Bergamu, svojevrsnom svjetskom prvenstvu, na kojemu mogu sudjelovati samo čista vina od te dvije sorte te njihove mješavine.
“Možeš imati savršen cabernet sauvignon, možeš imati i savršen merlot, ali moraš ih čekati 60 godina. Smiješaš ih i dobiješ dobro vino puno prije”, rekao je Berkovič pa upozorio:
“Lako je imati novac i potrošiti ga na proizvodnju vina, ali ne možeš imati vrijeme. A samo vrijeme može dati pravo vino”.
S priče o vremenu vratio se ženama:
“Volim se zajebavati, ali vino je ozbiljna stvar. Mi smo glupi muškarci i mislimo da količina vina znači količinu užitka. Žene su sasvim druga razina, s njima je puno ljepše piti”, rekao je ono čemu nemam što dodati. Osim da sam svjestan kako postoje vina koja muškarci vole kad ih piju žene i obrnuto. Bojan Berkovič vina povezuje i s glazbom: “Miris i okus te sve ostalo oko vina čisti su dur akord. Nema tužnih tonova kakve daje mol”.
Bizeljsko, gdje Berkovič ima vinariju u stoljetnoj, pomno obnovljenoj seoskoj kući te okolnim gospodarskim zgradama, odavno je omiljeno vinsko izletište Zagrepčana. Nudi pristojna vina po povoljnim cijenama, pa i danas mnogi dolaze na veselicu i opskrbu za kućne potrebe. Berkovič je među prvima izašao iz tog okvira i, umjesto za jednostavnu mladu kapljicu, opredijelio se za najviše predikate. Kako je potražnja za takvim vinima slaba, zasigurno i zato što su vrlo skupa, pronašao je novu proizvodnu nišu po kojoj se ponovno razlikuje od kolega iz susjedstva. Došao je do vinograda na položaju Lusthaus iznad Bizeljskog i počeo raditi izvrsna bijela vina od više sorata, njegovana i na kvascu u drvenim bačvama, te ozbiljne crnjake od bordoških kultivara. Sva njegova vina odlikuju visoki ekstrakti, puno alkohola, koji nimalo ne kvari okus, te izražena svježina od finih kiselina i mineralnosti, što znači da se vrlo lako piju, ali i da mogu lijepo starjeti. Ove godine Bojan Berkovič odradio je 40. berbu i vinifikaciju. Svaka čast.