Još 1780. Austrijanci su radili klasifikaciju vinograda u Goriškim brdima, vinorodnoj regiji koja se proteže s obje strane slovensko-talijanske granice. Podijelili su ih po kvaliteti u 10 kategorija, ne zato da bi razvijali slovensko vinarstvo, nego da bi vlasnicima kvalitetnijih vinograda naplaćivali više poreza. Bilo je to 75 godina prije slavne bordoške klasifikacije iz 1855., koja s minimalnim izmjenama vrijedi i danas, a u prvoj od pet kategorija je pet vinarija. Austrijanci su u prvu kategoriju svrstali šest vinogradarskih položaja s Goriških brda. Među njima je i Jordano, na kojem slovenski vinar Marjan Simčič ima posađenih 6300 trsova.
– Nagib je 30 posto, vinograd star 55 godina i na južnoj padini raste chardonnay, a na sjevernoj sauvignon. Ne voli sauvignon južnu stranu, gubi arome, ako ga grije previše sunca – objašnjava Simčič. Šest uzastopnih berbi vina Sauvignon blanc Opoka Jordano Cru, od 2017. do 2012., predstavio je na Acrobat Portofolio Tastingu u zagrebačkom hotelu Hilton Zagreb.
Bilo je to ekskluzivno, samo po pozivu, kušanje vina i žestokih pića iz ponude distribucijske kuće Acrobat, na kojem su se predstavile i neke od najpoznatijih vinarija svijeta, kao što su Gaja, Frescobaldi i Marchezi di Barolo iz Italije, španjolska Vega Sicilia, Olivier Leflaive, Pascal Jolivet i Billecart Salmon iz Francuske, Dr. Loosen iz Njemačke… U takvom je društvu Marjan Simčič pokazao da za dobro vino tlo i klima mogu biti važniji od sorte.
– Ja sam peta generacija vinara u obitelji koja od 1860. vina radi na isti način. I ovih šest sauvignona vinificirano je isto, razlikuju se samo zbog drukčijih vremenskih prilika – objasnio je Simčič.
U Goriškim brdima na vrijeme podjednako utječu mediteranska klima, Jadransko more udaljeno je 20-ak kilometara, i planinska s obližnjih Alpa. Tlo je laporasto, što vinu osigurava finu svježinu. I Simčičeva linija najboljih vina zove se Opoka, što na slovenskom znači lapor.
– Lapor daje najveći pečat našim vinima. A kad utjecaj tla nadvlada u vinu veliku sortu poput sauvignona, znači da je riječ o velikom terroiru. A i aromatika sauvignona ne trebaju biti bazga i zelene note, nego mediteransko bilje, kojeg u našim vinima ima – objašnjavao je Marjan Simčič dok su se sauvignoni posluživali uobičajenim redoslijedom, od najmlađeg prema starijima.
Berbu 2017. opisao je klasičnom. Godina nije bila ni prehladna ni pretopla, grožđe su brali kad su koštice i stabljike bile zrele te vino ne gubi kiseline. Ne gubi ih ni ono iz 2016., koje je nakupilo čak 14,5 posto alkohola.
– Vina s položaja Jordano uvijek imaju puno alkohola, ali dobro su izbalansirana pa se to u ustima ne osjeća – kaže.
Kiselinu gubi berba 2015., koju su obilježile velike vrućine krajem lipnja i početkom srpnja. Šokirale su grožđe i u takvim prilikama ono ne može dati vino prikladno za dugo starenje. Sortno najprepoznatljiviji je sauvignon iz 2013. Ta je godina bila velika na Goriškim brdima, a slično je vrijeme bilo tijekom 2018. i 2019. Može se pretpostaviti da će i vina biti slična. Meni se dopala i 2012. Još je svježa, a polako se otvara u čaši te strpljive nagrađuje prekrasnim mirisima mente i kadulje. Danas je ipak najbolji sauvignon iz teške berbe 2014. Ima nježan, mladenački miris koji se polako otvara, pa kasnije nudi i finu slast. Malo tko bi rekao da mu teče šesta godina. A problematična 2014. vinu je dala više kiselina i nizak pH pa ima i dobar potencijal za starenje.