Na Dan svetoga Martina, 11. studenog, tradicionalno se krsti mošt i postaje, kažu, vino. Kako ove godine Martinje pada u ponedjeljak, slavlja će trajati cijeli tjedan, vjerojatno i punih 10 dana. Sveti Ivan Zelina i Vuglec Breg zovu već danas, 8. studenog, u 18, odnosno u 19 sati na proslave. I nisu jedini. Kutjevo slavi sutra, a Baškoti u općini Višnjan sutra, 9. studenog uz Tomislava Bralića i Klapu Intrade, te sljedeću subotu uz Halida Bešlića. Jasno je da će svakoga dana negdje biti slavlje. Pripremaju se za Martinje i policajci pa – pamet u glavu i pronađite trezvenjaka za vozača.
Tko je bio taj Martin?
Rimski je vojnik 316. godine sina nazvao Martin. To je umanjenica od imena Mars, koje nosi rimski bog rata. Kad je mali Mars odrastao, protiv njegove volje unovačili su ga u rimsku carsku gardu. Usred zime, pod zidinama grada Amiensa u Galiji, promrzli prosjak tražio ga je milostinju.
Martin je prerezao plašt i polovicu dao siromahu. Te je noći u snu vidio Isusa zaogrnuta u polovicu plašta, a odmah je prestala i zima. Martin je prešao na kršćanstvo. A rodio se u današnjoj Mađarskoj gdje je služio njegov otac, također rimski vojnik.
Deseci tisuća ljudi na sprovodu
Sam nije htio u vojsku pa je iskoristio prvu priliku za razvojačenje. Vrativši se u Panoniju, postao je egzorcist. Putujući Europom upoznao je Hilarija, biskupa iz Toursa, koji mu je dao da utemelji samostan. Nakon Hilarijeve smrti Martinu su ponudili da postane biskup. Htio je to izbjeći, pa se sakrio u prostoriju punu gusaka. Počele su gakati i otkrile Martinovo sklonište.
Biskup Toursa postao je 370. godine. Mnoga galska plemena pridobio je za kršćanstvo, a osnovao je i školu za buduće svećenike koja je bila prvo sjemenište. Crkvena elita nije ga voljela jer je brinuo o selu i seljacima više nego što je “trebalo”. Umro je 8. studenog 397. Tri dana poslije ispratile su ga tisuće redovnika i redovnica te deseci tisuća seljaka i siromaha.
Posljednja prilika za dobar zalogaj
Taj dan, 11. studenoga, u srednjem vijeku bio je veliki sajmeni dan kad su se izmirivali dugovi i sklapali posljednji poslovi uoči Adventa. Bio je to i početak tada uvriježenog zimskog posta pa i posljednja prilika za dobar zalogaj. Danas se Martinje najčešće slavi uz gusku. Kao da se Martin osvećuje guskama za to što je postao biskup.
Sveti Martin zaštitnik je Francuske u kojoj mu je posvećeno 3667 crkava i kapelica. U nas “štiti” Beli Manastir, Dugo Selo, Virje, Vranjic, čepinski Martinci… Zaštinik je i vinara i vinogradara, liječenih alkoholičara, švicarske papinske garde, vojnika, konjanika, hotelijera, gostioničara te uzgajivača konja i gusaka. Slave ga i protestanti u Njemačkoj. Crkvi ni danas nije previše drag, no u puku je jedan od najpopularnijih svetaca.
Martinjski ‘egzorcizam’
U martinjskim obredima često se kaže kako se mošt krsti u ime Bakhusa, boga vina, i njegova sina svetog Martina. A u Križevačkim štatutima, po kojima se mošt najčešće krsti u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, jasna je poveznica i s egzorcizmom kojim se najveći vinski svetac bavio.
Je l’ istina, da si obsjednut svakakvimi nečistimi duhovi, u tebi je osa i pčela, muha i mušica, žaba i mrava, pauka i skakavca, crva i puževa i svakakvoga drugoga lizaćega i plazećega, letećega i puzećega, skakajućega gada i smrada, domaćin martinjske svetkovine pita na početku krštenja.
Kum, u ime mošta, potvrđuje da je to istina te obećaje da će se okaniti svoje naprasite i zločeste čudi kojom nagoni ljude na svađu, po cestah ih valja, u grabe baca, glave im lupa i u želucu im se svađa.
