Ne znamo protokol inauguracije novog američkog predsjednika pa ne znamo ni hoće li doista nazdraviti vinom Benmosche Family Dingač, rekao je uoči službenog postavljanja Joea Bidena na čelo SAD-a Boris Mrgudić iz Orebića. On je iz slavne vinarske obitelji Bura-Mrgudić i posljednjih godina vodi vinariju koju su osnovali njegova majka Marija Mrgudić i ujak Niko Bura. Imaju vinograde na glasovitim pelješkim položajima Postup i Dingač i „podijelili“ su posao: sestra je radila Postup Mare, a brat Dingač Bura. Proizvodnja je vrlo mala, a oba su vina stekla kultni status.

Dingač Nike Bure kušao je i američki biznismen Robert Bob Benmosche. Prvi je put u Hrvatsku došao još prije domovinskog rata. Dopalo mu se, dolazio je sve češće i prije mirovine kupio kuću u Dubrovniku. Isprobavao je i i hrvatska vina, a nakon Burina Dingača poželio je upoznati ljude koji su ga napravili i brzo se sprijateljio s Nikom i Marom. Saznavši kako je kalifornijski zinfandel u stvari hrvatski crljenak, kupio je zemlju uz more u pelješkom mjestašcu Vignju, iz Kalifornije uvezao sadnice i zinfandel vratio u svoju postojbinu. Usporedno je posadio i plavac mali na Dingaču. Nije to radio sam, brigu o vinogradu, poslije i vinima, prepustio je Niki i Mari koju je kasnije zvao i svojom „šeficom“. Umro je 2015. od raka pluća.

– Surađujemo i dalje s članovima njegove obitelji, suprugom, sinom i kćeri. Oni dolaze redovito u Hrvatsku i brinu o nekretninama. Imaju Villu Splendid u Dubrovniku. Mi održavamo vinograde i radimo vino. Dingača je između 4500 i 5000 boca na godinu, a zinfandela s Vignja između 2500 i 3000 – pojasnio je Boris Mrgudić.

Većinu vina, oko 70 posto, prodaju u SAD-u. Mahom su to, govori Boris, privatni kupci. Riječ je o oko 350 ljudi koji naručuju karton-dva i šalje im se izravno na adresu. Mahom su to poslovni ljudi, a dobar dio njih bio je i u Hrvatskoj.
– Bob je volio Hrvatsku i hrvatska vina. Vinariju nije osnivao kako bi zaradio, važno mu je bilo da bude samoodrživa. A i nama je to dobra promocija. Posao se razvija, tko treba znati za ta vina, zna. I uspoređuje ih s drugima priča Boris Mrgudić.
Roberta Benmoschea je američki predsjednik Barrack Obama pozvao da prekine uživanje u mirovini u vrijeme krize i da spasi veliku američku osiguravajuću tvrtku AiG. Tad je Benmosche upoznao i Joea Bidena koji je bio potpredsjednik. Kad bi Bidenova inauguracija 20. siječnja bila uobičajena, vjerojatno bi i gosti na svečanom ručku uživali u Dingaču. No, ručak je otkazan, kao i brojne druge uobićajene aktivnosti tijekom ustoličenja novog predsjednika. Dijelom zbog pandemije, a dijelom i zbog nedavnih nereda koje su izazvale pristaše Donalda Trumpa.

Tako Amerikanci neće ni naučiti da je Dingač naziv ograničenog položaja u pelješkom vinogorju i prvog zaštićenog vrhunskog vina. Zaštitu je u tadašnjoj Jugoslaviji dobio 1961., a međunarodnu tri godine poslije. Danas ima zaštićenu oznaku izvornosti. Vinogradarsko područje je u katastarskim općinama Pijavičino, Podobuče, Potomje i Trstenik. Dužina mu je 8070 metara, a između 552 metra u najužem dijelu i 1386 u najširem. Vinovom lozom zasađeno je 78,5 hektara, piše u specifikaciji za zaštitu oznake izvornosti.

Dopuštena je sadnja isključivo sorte plavac mali crni, a maksimalni urod grožđa smije biti osam tona po hektaru. To znači i da se s hektara smije proizvesti najviše 4800 litara vina. A vina od grožđa s Dingača još su u 15. stoljeću bila između tri i četiri puta skuplja od drugih.