Teško je zamisliti kakav je pakao nastao u 356 metara dugom tunelu pokraj Podgorice nakon što je pametna raketa s nekog zrakoplova NATO-a zaobišla brdo Šipčanik u kojem je vojna baza bila ukopana, u uletjela kroz uska vrata te pogodila jurišni jugoslavenski avion Orao. Planula, je naravno, odmah ta letjelica, vatra se proširila na susjednu i izgorjelo je svih 17 skrivenih smrtonosnih ptica koje je JNA koristila od 1978. godine.
Lako je, međutim, zamisliti raj koji je u Šipčaniku danas. Vinarija Plantaže 13. jul u njemu drži stotine drvenih bačava. U toj je dugoj i zavojitoj riznici 30 metara ispod površine zemlje u svakom trenutku oko dva milijuna litara vina koja će tek na tržište. U prostortijama pokraj tunela su dio njihove vinske arhive u bocama, prodavaonica vina, prekrasna kušaonica i restoran. Tamo organiziraju i dojmljiva uparivanja hrane s njihovim vinima. A da imaju s čime uparivati hranu, govori i podatak da je Šipčanik na rubu Ćemovskog polja koje je najveći vinograd u komadu u Europi. Površina igralištamu je 2310 hektara što je veličina 4620 nogometnih igrališta. Samo je ograda oko vinograda duga 70 kilometara, a unutar nje raste oko 11 milijuna trsova. Da su ih posadili u jednom redu, došli bi do Tokija na istok, ili Havane na zapad, ponosno govore u Plantažama 13. jul.
Sadnja vinograda započela je 1977. Do tada na žaropeku, kako nazivaju taj surovi kamen, nije raslo ništa osim pelina i nije baš bilo puno ljudi koji su vjerovali da će pothvat uspjeti. Danas, eto, uspijeva čak 27 sorata vinove loze, među kojima dominira vranac, crnogorski vinski ponos ili, kako mu tepaju, “knjaz ove veličanstvene kneževine vina”. Vranac je autohtona crnogorska sorta nastala na području Crmnice prirodnim križanjem kratošije, koju znamo i pod nazivima crljenak, tribidrag. primitivo ili zinfadel, te gotovo izumrle sorte duljenga.
Plantaže više od 50 godina uzgajaju vranac i oko 70 posto vinograda na Čemovskom polju zasađeno je tom sortom. Vinogradi su podignuti na plitkom, skeletnom tlu, grije ih više od 2500 sunčanih sati na godinu i loza daje grožđe sa skladnim odnosom šećera i kiselina, koje se uz suvremenu tehnologiju prerađuje u vrhunska vina, dio je teksta s Međunarodne konferencije o vrancu i ostalim crnogorskim autohtonim sortama održane 2017.
Od vranca Plantaže proizvode osam vina, među kojima je na našem tržištu najpoznatiji Vranac Pro Corde. Godinama su ga prodavali za 40-ak kuna, što je bila odlična vrijednost za novac. Sad je malo skuplji, ali odnos kvalitete i cijene i dalje je poprilično povoljan.
Tijekom posjeta u jesen 2019. kušali smo berbu 2016., koja je nekoliko dana prije napunjena u bocu, 2015. (sad je na tržištu) te 2013., 2010. i 2009. Prva je, naravno, bila nemirna, treba joj nekoliko mjeseci da se odmori u boci, a druga izvrsna, voćna, svježa, u punoj snazi koja će potrajati sigurno još godinu dana. Berba 2013. poslužena je u pogrešno vrijeme. Voćnost je, što je s godinama normalno, izgubila, a još se nije razvila patina, odnosno tercijarne začinske arome zrelijih vina.
Da bi i ona za godinu dvije mogla biti ukusnija pokazala je izvrsna berba 2010. Sortne arome svježe višnje i kupine postale su nalik zrelima, ali ne i prezrelima, ima finih tanina, začinskih nota, a okus je i dalje čist te poprilično čvrst. Kako je riječ o vinu kojem prodaja počinje od tri do četiri godine nakon berbe i kad se jedna proda, izlazi sljedeća, dobro je znati da s devet godina još može pružiti puno užitka pa se može i podulje čuvati u primjerenim uvjetima.
No ne i predugo. Berbi 2009. prošlo je vrijeme. Nije loše, ali nakon izvrsne 2010. malo bi se koje vino uspjelo iskazati. Skuplja vina od iste sorte nego Pro Corde su vranci Barrique, Reserve, Premijer, Stari Podrum i desertni Medun. Premijer je najskuplji, butelja je 70 eura, a šest godina odležava prije prodaje. Miriše na višnju i čokoladu, odnosno griotte, pa šljivu, smokvu i suho voće, punog je i skladnog okusa te je izvrsno pristajao bifteku mariniranom u maslinovu ulju i finom balzamičnom octu posluženom s tartufima. Po cijeni slijedi Vranac Reserve, čija je butelja 21 euro. U drvenim bačvama odležava 2,5 godina, a s pet ide u prodaju. Berba 2013. sad je iznimno elegantno vino s odličnim, nenapadnim aromama bačvica i vrijedi svoje cijene. No berba 2005. veliko je vino u kojemu se izmjenjuju arome crnog voća primjerene mlađim vrancima s crvenom paprikom i sivim paprom, koje su obilježje zrelih. Vino je to za posebne prilike, iako je suho, za ponajbolje je kolače od fine gorke čokolade. Tko ga pronađe u nekoj vinoteci u Crnoj Gori ili drugim zemljama nastalima na području bivše države svakako neka si ga kupi. Odličan crnjak, uglađen, punog i finog okusa je i Vladika, u kojem je 80 posto vranca začinjeno slavnim bordoškim sortama cabernet sauvignon i merlot.
Cijena je iznimno pristojna, oko 10 eura, ali kod nas ga u prodaji nema. Posvećeno je 200. godišnjici rođenja crnogorskog vladara i vladike Petra II. Petrovića Njegoša, a etiketa je na ćirilici pa su u Plantažama procijenili da ga hrvatsko tržište neće prihvatiti. U Srbiji, zato, vrlo dobro prolazi.
Samo od međunarodnih sorata, 65 posto cabernet sauvignona i 35 posto merlota, je Epoha, vino čija je berba 2013. na tržište izašla lani, kad su Plantaže slavile 55. obljetnicu osnutka. Vinom dominiraju džemaste voćne arome, začini, crna čokolada i kava. Trenutačno je na tržištu berba 2015. Od bijelih sorata, posebnost plantaža su autohtoni krstač, koji daje ugodna, suha aperitivna vina primjerena laganijim predjelima i ribljim jelima te malvazija. Ova sorta samo ime dijeli s istarskom, a Crnogorci je nazivaju crnogorska malvazija ili malvazija aromatika. Ima slastan muškatni miris, u kojem se naziru i citrusi te vinogradarska breskva, a vino je sasvim suho, poprilično osvježavajuće i primjereno ribljim jelima ili školjkama, salatama s piletinom, tjesteninama s parmezanom ili maslinovim uljem… Jako se dopao i bijeli pinot. Pune ga pod nazivom Pro anima, što znači za dušu, a ideja je da podsjeti na Pro corde, odnosno za srce, kako zovu najpopularniji vranac. Izvrstan je uz jela od bijeloga mesa, ribu i morske plodove.
Pod istim nazivom “za dušu”, ali s etiketom na kojoj su samo slova druge boje, pune i mješavinu chardonnaya (80 posto) i sauvignona. Plantaže 13. jul imaju 700 zaposlenih, a u vrijeme berbe trebaju još i 1000 sezonaca. Iako je vinograd doista golem, većinu grožđa beru ručno. Imaju 12.000 maslina od kojih, naravno, rade ekstradjevičansko ulje.
Uzgajaju i stolno grožđe, breskve, nektarine i pastrve. Jako dobro brinu o vinogradu koji im je najvažniji “resurs”. Imaju rasadnik na 34 hektara i proizvode između 500.000 i 700.000 trsova raznih sorata na godinu, prvenstveno za obnovu svojega vinograda, i to vrancem i aromatičnom malvazijom. “Kad sadimo, ne sadimo 10, nego 50 hektara. Crnogorac se ili ne znoji ili se znoji jako. Ne isplati mu se malo znojiti”, veselo objašnjavaju u Plantažama.