Klečiš pred vinima, rekao je Željko Suhadolnik, urednik revije Svijet u čaši enologu Franji Francemu. Ova vina to i zaslužuju, odvratio je Franjo. Kleknuo je snimajući boce određene za “odstrel” u restoranu Stari Puntijar.
Među osam prašnjavih odabranica, samo su dvije bile iz ovog stoljeća, a sve smo popili s velikim veseljem. Vina su bila ispravna, neka malo čudna, druga poprilično čudna, no zaslužila su vrijeme i razgovor.
Povod ne baš sasvim uobičajenom kušanju bilo je podsjećanje na akciju Diplomatska vina koju su prije 15-ak godina pokrenule tvrtke Badel 1862 i revija Svijet u čaši. Diplomati akreditirani u Hrvatskoj bili su vinima kumovi.
Prvi je kumstvo prihvatio Knut Tøraasen, koji je 2005. postao norveški veleposlanik u Hrvatskoj. Kumče mu je bio Chardonnay 2003. vinarije Nespeš. Ona je tad bila u sastavu tvrtke Badel 1862.
Mirno je vino ‘puklo’ poput pjenušca
To prvo diplomatsko vino, kao i Rajnski rizling 2004. iste vinarije koji je odabran kao drugo, napunjeni su u 500 boca. Dio je pohranjen u podrumu Sveti Martin zagrebačkog restorana Stari Puntijar.
Chardonnay 2003. i sad je izvrsno vino, prekrasne boje s mladenačkim zelenkastim odsjajem. Intenzivnog je i sortno prepoznatljivog mirisa, tek s ponešto, reklo bi se taman koliko treba, mednih i balzamičnih nota te punog, slasnog, gustog, ali mekog i podatnog okusa.
Vino je to u kojem se osjeti da je dugo putovalo kroz vrijeme na najljepši mogući način. Nimalo nije umorno, nego jednostavno „iskusno“, zrelo. Pri otvaranju drugog diplomatskog vina, Rajnskog rizlinga 2004. iste vinarije, čuo se zvuk kao kad se otvara pjenušac.
Ugljikov dioksid ipak daje svježinu
I pri točenju su se vidjeli mjehurići pa osjetili pri prvim gutljajima. Rizling je bio polusuh kad je punjen u bocu i u njoj je sama krenula druga fermentacija. To se može smatrati greškom, no u ovom slučaju je pomoglo vinu zato što mu je ugljikov dioksid dao dodatnu svježinu.
Vlasnik obiteljskog restorana s gotovo dvostoljetnom tradicijom Zlatko Puntijar izvukao je iz podruma još tri vina iz Kurije Nespeš. Bili su to rajnski rizling, sauvignon i traminac berbe 2001.
Po ljudskim su zakonima punoljetna
Ekipa iz Badela pohranila ih je u poseban boks s namjerom da ih otvore 2012. za proslavu 150. obljetnice tvrtke. Zaboravili su valjda na njih, pa smo ih osam godina poslije „morali“ otvoriti mi.
Ponovila se priča o lijepom starenju vina koja nisu bila pripremana za putovanje kroz vrijeme. Rajnski rizling. Riječ je, podsjetimo, o vinima koja su prošle godine postala punoljetna po ljudskim zakonima
Rizling ima divnu boju i tercijarne arome, nastale tijekom godina u boci, nadvladale su one sortne. Sauvignon i traminac lako je bilo prepoznati, a u pohvalama smo se razišli. Nekima se više dopala očekivana svježina sauvignona, a meni sasvim neočekivana živost traminca.
Graševine iz prošlog stoljeća
Zvijezde tog običnog četvrtka postale su graševina s kraja prošlog stoljeća: Enjingijeva iz 1993. i Tomčeva iz 1994. Sjajna vina u punoj su snazi, zaokruženih aroma i okusa i gotovo smo se „otimali“ za još koji gutljaj.
Iznenađenje je bila i Žilavka 1983. mostarske vinarije Hepok, hercegovački suhi sherry. U boci je krenula „šerizacija“, koja vinima iz španjolskog Jereza daje posebnu boju, mirise i okus. Nema neugodnih hlapivih ili octenih kiselina, a oksidativnih je nota, naravno, napretek.
Promjene koje u vinima u Andaluziji žele i potiču, u ovoj su se žilavki pokrenule same. Vino je ostalo ispravno, a pronašli smo mu i ulogu za stolom: fino bi pristajalo suhim kolačima našeg priobalja poput rapske torte.
