Novogodišnja veselica jedina je večer u godini kad fina pjenušava vina, a posebno šampanjce, ne treba piti. Štoviše to je svojevrsna uvreda umijeću i trudu vinara koji je šest mjeseci krvario u vinogradu, potom tri mjeseca strahovao hoće li sve biti u redu u podrumu s prvom fermentacijom pa još najmanje dvije godine strepio kako će se odviti druga fermentacija u boci. Tad je počeo vrtjeti boce, ručno ili strojem, kako bi ih okrenuo naopako i natjerao talog da se spusti u grlić. Treba taj talog i izbaciti, dopuniti boce, začepiti ih plutenim čepom i pustiti vino da se smiri.
I nakon tolike muke i posla, netko će uzeti tu bocu, promućkati je, pustiti čep da izleti i veći dio tog trogodišnjeg truda izliti pokraj čaša nego što će ga uliti u njih. A oni koji su ga trebali piti i tako u gutljaju pjenušca ne bi uživali. Za takve treba Coca colu ili mineralnu vodu zatvoriti plutenim čepom.
Ta su pića ipak jeftinija od onih slatkih tekućina koja se u šampanjskim bocama prodaju za dva ili tri eura, a pravu im je namjenu prije desetak godina otkrio dragi kolega Mladen Stubljar kad ih je pred kamerama prolio u kanalizaciju. Nije, međutim, razmišljao da i to može biti opasno jer tko zna mogu li odvodne cijevi izdržati ono sve što se u tim bocama krije.
Ipak, tko baš u toj sekundi, kad nova godina smjenjuje staru, doista želi okusiti mjehuriće koji nisu iz piva ili gemišta, može pronaći pjenušava vina s cijenom do 10 eura koja mogu pružiti i malo užitka. Tko nije pio tijekom zadnjih sati godine na isteku čekajući baš pjenušac, a neće ga ni mućkati pa prolijevati, cjenovni se razred podiže do 20 eura. Tu se već može pronaći štošta finoga. I domaćega i uvoznoga.
Tko stvarno želi popiti nešto fino morat će cjenovni prag podići za još 10 eura, no znatno više će uživati. Tu je cijeli niz jako dobrih hrvatskih pjenušaca, a za dva, tri ili pet eura više može se nabaviti i poneki šampanjac. Eh ti šampanjci… Oni su samo za kronične bolesnike. I stvarno ne za Novu godinu, osim ako se društvo intimno i cijela se večera planira prema njima. I treba znati da ih ima s duhom, tijelom, srcem i dušom.
Prvi su mahom oni od chardonnaya i najčešća im je oznaka blanc de blancs. Šampanjci s tijelom su bijeli od crnog grožđa, piše na njima i blanc de noirs, a oni sa srcem uglavnom su ružićasti. Šampanjci s dušom su ponajbolji, s oznakom berbe, te najskuplji.
Šampanjcima treba pridružiti i birano društvo: kamenice uz one s dušom, najfinije rakove uz šampanjce s tijelom, gusje i pačje meso uz one sa srcem, a šampanjci s dušom dobro se sljubljuju s vrlo širokom paletom jela. Najbolje, ipak, s onim koga najviše volite.
