Novinari su snimali dječju emisiju o životu seljaka i pitali Štefa kako provodi dan. Zdignem se, spijem gemišt. Posle doručka dva…, objašnjavao je Štef.
Stani, stani, povikao je novinar. Nemrete govoriti u emisiji za djecu da pijete gemišta. Recite da čitate knjige, uputili su Štefa novinari.
V jutro se zdignem i pročitam si knjigu. Onda malo prošečem po dvorištu da uhvatim friškoga zraka i pročitam si dve-tri knjige da se skroz razbudim. Za ručkom Barica i ja pročitamo nekoliko kutija knjiga. Pred večer Jura dojde do mene pa idemo u knjižnicu. Tamo toliko puno knjiga pročitamo da se poslije niti ne sjećamo. A kad nas potijeraju iz knjižnice onda…
Onda idete doma, je li tako, Štef, prekine ga novinar.
Ma ne. Idemo kod Jure. On ima u podrumu tiskaru. A ja imam poruku za djecu: ne mješajte gradivo jer boli glava.
Bio je ovaj stari vic prva asocijacija na vijest kako je vino bilo društvo knjigama na 29. Sa(n)jam knige koji je u nedjelju završio u Puli. Članovi udruge Vinistra, njih 23, izlagali su u pop-up vinotec.
Na panelu Mens Sana in Malvasia Istriana književnik i novinar Boris Dežulović te vinari Ivica Matošević i Gianfranco Kozlović razgovarali su o tome je li za dobru književnost zaslužno dobro ili loše vino, kakva je razlika između Dalmatinaca i Istrijana kad je u pitanju vinarstvo, kako se razvila istarska vinska scena i kako je malvazija postala svjetsko vino.
Književnost ne nastaje nakon ručka od tri slijeda i tri stotine eura u restoranu s tri Michelinove zvjezdice i tri kratka znalačka gutljaja vina iz arhivske boce od tri hiljade eura. Književnost nastaje u svo ostalo vrijeme, na svim ostalim mjestima i na sve ostale načine: ukratko, bilo kada, bilo gdje i bilo kako, istaknuo je Dežulović.
Pa i u tiskari kod Jure u podrumu.
Fotografije: Sanjam knjigu
