Putuju li vina 30, 50 pa i do 100 kilometara, mogu se otvoriti po dolasku na cilj. Pretpostavka je da su prije polaska bila pohranjena u primjerenim uvjetima, kakvi su obično u vinarijama, vinotekama ili restoranima koji ih i prodaju. Sat vožnje neće ih umoriti. Ako su udaljenosti veće, treba im dopustiti da se odmore od šoka izazvanog putovanjem. Vina su poput ljudi i neravne ceste, turbulencije u avionu ili drugi oblici kontinuiranog kretanja mogu ih na neko vrijeme promijeniti. Arome i okus postat će manje izražajni i trebat će im odmor kako bi ponovno iskazala osobine zbog kojih smo ih i kupili. Američki Master sommelier Dana Gaiser piše kako to vrijeme odmora nije ni za svako vino isto: nefiltriranima, na primjer, treba više dana ili tjedana nego filtriranima da se slegnu i smire sedimenti koji su se tijekom putovanja raspršili po boci.
Suprotno uvriježenome mišljenju, Gaiser tvrdi kako je dostava zrakoplovom najnježnija metoda prijevoza vina na većim udaljenostima i tjedan dana odmora bit će mu dovoljno za povratak u punu formu. Kopneni je prijevoz, kaže, vinima naporniji i trebat će im nekoliko tjedana odmora, a transport brodom izaziva najveći šok u boci pa traži i do mjesec dana odležavanja prije otvaranja. Nema formule koja će dati nepobitan odgovor na pitanje koliko treba odmora nakon putovanja, ali ponovimo kako su vina poput ljudi. Ni mi baš nismo u punoj formi nakon leta ili duge vožnje.
Naslovna fotografija: Emmanuel Awotunde, Unsplash
