Dalmatinske vinske ikone u Esplanadi! Je li važno kušaju li se vina u okrugloj dvorani s desna na lijevo, ili obrnuto?

Slučajno ili ne, prva dva mjesta desno od ulaza u okruglu Smaragdnu dvoranu zagrebačkog hotela Esplanade na lijepoj priredbi Dalmatinske vinske ikone imale su vinarije Ante Sladić iz Plastova pokraj Skradina te Baraka s poluotoka Srima nedaleko od Šibenika. Maraština 2022. Ante Sladića bila je najbolje ocijenjeno bijelo vino prvog Festivala 100 najboljih vina Hrvatske, koji je Vinski klub organizirao lani. Prisbus Riserva 2018. Filipa Barake, crnjak od cabernet sauvignona i merlota, osvojio je najviše bodova među svih 100 vina ove godine. Tko je kušanje započeo s desna, dakle s velikim vinima, poslije mu nije bilo lako. Sasvim slučajno, ekipa Vinskoga kluba krenula je s lijeve strane pa je kružno uživanje završila na najbolji mogući način. 

Vinarije hrvatskog juga, njih 41, predstavile su u Esplanadi ponajbolja vina, svaka maksimalno tri etikete s kojima se najviše ponose. Izazovno je vrijeme za vinare, o čemu svjedoči pad ukupnih površina zasađenih vinogradima u Hrvatskoj, ali vinari Dalmacije bilježe rast prodaje vina, osobito u kategoriji bijelih i ružičastih. Prednosti Dalmacije u odnosu na druge hrvatske regije su sortna i stilska raznolikost, te autentičnost. Broj autohtonih sorti u Dalmaciji nadmašuje ukupan broj autohtonih sorti u preostale tri hrvatske vinske regije. 

Kod bijelih dalmatinskih vina primjećuje se napredak u kvaliteti. Posljedica je to sve boljeg razumijevanja sorata, vidljivog kroz ispravan pristup u podrumu i primjerene stilske forme. Sve je manje vina koja su nepotrebno opterećena hrastom i predugim maceracijama, a sve više svježih s naglašenom aromatikom. Prednjače u dobrome vina iz dalmatinskog zaleđa, prvenstveno Plastova i Imotskog, a ona strukturirana i kompleksnija uglavnom dolaze s obale i otoka. Lijepo je bilo vidjeti i kako su u prvome planu autohtone sorte, ponajprije pošip, vugava, maraština/rukatac i kujunđuša. 

I na introduciranim sortama puno se radi, što je pokazalo nekoliko vrlo dobrih chardonnaya. Ozbiljan prostor za napredak postoji kod maceriranih bijelih vina. Neki su vinari skloni nepotrebno dugim maceracijama i neprimjerenom odležavanju u tostiranom hrastu, što opterećuje vina i čini ih neskladnim. Takva vina traže od vinara bolje razumijevanje i jasniju vizija finalnog proizvoda. No, vidljiv je napredak u enološkom smislu: sve je manje hlapljivih kiselina i nepoželjnih mirisa.

Crna su vina iskazala puno lijepih osobina, ali i neke stare boljke, prvenstveno ona od plavaca. Neki su vinari pokazali potencijal sorte i njezin krajnji domet kroz doista posebna vina. Bilo je i arhivskih plavaca u odličnoj formi, ali ipak i previše onih nespremnih i opterećenih taninima koji još dugo neće biti uglađeni. Kod nekih su bili prisutni i zeleni tanini koji ni neće dozoriti. Puno su dobroga pokazala vina od bordoških sorti, što i nije neka novost, kao i izvrsni babići i crljenci. Posebno treba pohvaliti fine prošeke. Sve ih je više i vidljiv je napredak u zanatskom smislu kroz čistoću i preciznost vina od prosušenoga grožđa. 

Među njima je svakako Carevac, slatko vino obitelji Pavičić od prosušenih bobica bogdanuše, začinjeno s malo pošipa, a nazvano prema osunčanom vinogradu u srcu Agera na Hvaru. Fin je i Prošek Marašćina 2019. vinarije Birin iz Vodica. Od maraštine je, a slovo "ć" nije tipfeler. Ljepotu su potvrdili i stari slatki favoriti, Deorum vinarije Marko Sladić iz Plastova te Stagnum desertni obitelji Miloš iz Ponikvi na Pelješcu. Stalagmit 2023. je Milošev rukatac, to je pelješki naziv maraštine, koji je očekivano razveselio i među suhim bijelim vinima, kao i vina imotske krajine Kujundžuša Riserva 2019. vinarije Grabovac te Katich Mirite Blanc 2022., mješavina chardonnaya (80 posto) i sauvignona. 

Lijepo crno iznenađenje stiglo je iz oklajske vinarije Ško vina: Plasin 2024. prekrasna je svjkeža mješavina autohtonih sorata plavina i lasina. Vino još nema etiketu, može se nazvati proljetnim, a na tržište će na - proljeće. Legendarni Ivan Kovač Matela iz Kaštela, pak, po tko zna koji put oduševio je crljenkom Esenca. Riječ je o vinu koje se voli, ili ne voli. Mi ga, u Vinskom klubu, eto, volimo. A imao je Matela pod pultom i sakrivenu novu Esencu, od plavca malog. Bila je to svojevrsna premijera za prijatelje i ljude iz publike koji su mu se posebno dopali. Ono što je svatko mogao probati, i trebati, je Svrdlovina 2023. vinarije Bora iz Podgradine pokraj Posedarja. Riječ je o crnoj sorti koja je gotovo nestala, a krajem prošlog desetljeća zadarski vinar Mladen Anić vratio ju je u vinograd pa ih sad već imamo i u bocama. 

Ove je godine na Ikonama bio i masterclass Veliki plavac mali posvećen najznačajnijoj sorti Dalmacije i najzastupljenijoj crnoj sorti Hrvatske. Saša Špiranec predstavio je 14 vina s položaja na kojima plavac daje najbolje rezultate: Dingača, Ponikava i Postupa s Pelješca, te Komarne, Hvara, Visa i Brača. Predstavljeno je i prvo izdanje časopisa Vino Dalmatia, sveobuhvatni vodič na engleskom jeziku o dalmatinskim vinima koji je napravljen u suradnji s vinskom novinarkom Katherine Pepper, a namijenjen ljubiteljima vina koji dolaze u Hrvatsku. Dobili su ga svi registrirani posjetitelji.

Fotografije: Vinart, Vinski klub i Ivana Pranjić/Cork Croatia