U nedjelju, 22. ožujka u zagrebačkom Studiju Katran održan je susret vinara i ljubitelja vina s minimalnim intervencijama.
Puno se prašine diže na spomen ovakvih vina, pa ih možda nije loše demistificirati na samom početku. Pojam „vina s minimalnom intervencijom“ pripada neformalnoj kategoriji koja jasno naglašava svjetonazorski pravac, ali za razliku od reguliranih oznaka poput organske proizvodnje, ovaj koncept nema jedinstvenu zakonsku definiciju niti globalno usuglašene kriterije.
U praksi je to koncept ili pristup koji obuhvaća proizvodnju vina s ograničenim tehnološkim intervencijama u vinogradu i podrumu. Često se preklapa s pojmom prirodna vina ili „natural wine“, ali to nije najspretniji termin jer implicira da su sva ostala vina neprirodna, što nikako ne odgovara istini. Vina s minimalnom intervencijom nude iskren i otvoren pogled na vino, ponekad nepredvidiv, ali nikad dosadan. Za ljubitelje istraživanja, to je kategorija koja stalno pomiče granice i otvara nova pitanja o tome što vino zapravo jest.
U praksi kod takvih vina važno je eliminirati pesticide i herbicide iz vinograda i oslanjati se na principe organske ili biodinamičke proizvodnje, a berba grožđa se obavlja ručno.
U podrumu se podrazumijeva spontana fermentacija na autohtonim (divljim) kvascima uz ograničenu korekciju šećera i kiselina u moštu, te izbjegavanje bilo kakvih bistrenja i filtracije.
Ovakav pristup uz minimalno korištenje sumpora izravno utječe na mikrobiološke procese, dinamiku fermentacije i stabilnosti vina, čime se otvara prostor za veću kompleksnost i izraženiju strukturu, ali i ozbiljno povećava rizik od „funky“ karakteristika, odnosno ozbiljnih devijacija u obliku reduktivnih tonova, hlapivih kiselina i lošeg utjecaja taloga na vino.
I na kraju važno je naglasiti da ključna karakteristika ovakvih vina nije odsustvo tehnologije, već svjesno ograničavanje intervencije s većim pritiskom na teroar i isticanjem specifičnosti pojedine berbe.
Zanimljivo vinsko društvo okupilo se u Katranu, od posjetitelja do vinara iz raznih dijelova Europe. Njih 40-tak izložilo je preko 200 vina raznih profila i stilskih interpretacija, od prostih pjenušaca poput pet-nata, preko elitnih, napravljenih tradicionalnom metodom s Plešivice do izvornih šampanjaca, pa su ljubitelji mjehurića doista mogli uživati. Mirna bijela vina najčešće su bila macerirana, a to je „siva zona“ bez jasno definiranih pravila u kojoj se moglo naći pravih bisera, mnoštvo karakternih vina na rubu oksidacije, onih jako taničnih, ali i neispravnih vina napravljenih bez zanatskog znanja vinara kod kojih izvedba ne prati ideju. Crvena vina uglavnom su bila vitka, slabije strukture, visokih kiselina i naglašenih tanina, ali vrlo zanimljiva i precizna. Slovački rizlinzi, austrijski vetlinci i frankovke, slovenska rebule i chardonnayi, te talijanski nebiolo bila su neka od najuzbudljivijih vina, ali s ponosom treba istaknuti da su hrvatski vinari ostavili najbolji dojam, prvenstveno Šember, Tomac, Sontacchi i Kosovec.
Čestitke Borisu Sarjanoviću i ekipi iz Nesputanih Vina na odličnoj organizaciji festivala i približavanju alternativne vinske scene široj javnosti.
28.03.2026.
Piše: VinskiKlub.hr
