Nira iz okolice Drniša šampion je Sajma pršuta u istarskom Tinjanu. Jeste li znali da svaki pršut traži svoje vino?

U četiri kategorije dijelile su titule prvaka na 17. Internacionalnom sajmu pršuta (ISAP) u istarskom Tinjanu. U međunarodnoj kategoriji najbolji je pršut tvrtke Mij iz slovenskog mjesta Peče pokraj Grosuplja. Najbolji istarski pršut ima Pršutarna selo Mekiši, najbolji dalmatinski Smjeli iz Dugopolja, najbolji ne dimljeni Pršutarna i stancija Buršić iz Vodnjana, a najbolji dimljeni Nira iz Pakova Sela pokraj Drniša. Njihov je drniški pršut proglašen i ukupnim šampionom vodnjanskog sajma ISAP 2025.

Pršut nije samo delicija, on je simbol tradicije, rada, strpljenja i ponosa. Kad smo prije 17 godina započeli ovu priču, željeli smo stvoriti mjesto susreta, ne samo okusa, nego i kulture. Danas, na pragu punoljetnosti, možemo s ponosom reći da je naš sajam prerastao lokalne okvire i postao jedan od najvažnijih gastronomskih događaja u Hrvatskoj, pa i šire, rekao je Goran Hrvatin, načelnik Općine Tinjan. Izlagali su i proizvođači iz Italije, Španjolske, Slovenije te Crne Gore, a na ocjenjivanju je bilo 48 pršuta, četiri više nego prošle godine. Među posjetiteljima je bio i predsjednik Zoran Milanović.

Pršut, i to krčki, bio je prvi hrvatski proizvod sa zaštićenom oznakom zemljopisnog porijekla na razini Europske unije. Takvu zaštitu danas imaju i dalmatinski te drniški pršut, a istarski ima zaštićenu oznaku izvornosti. To je viši stupanj zaštite, u kojem je propisano i podrijetlo mesa. Ono mora biti iz desetak hrvatskih županija. Krčki, drniški i dalmatinski, pak, moraju biti proizvedeni na tradicionalan način područja na koje se zaštita odnosi, a podrijetlo sirovina, dakle butova, nije propisano. Drukčije su i obrade butova, a potrošači će razlike najlakše osjetiti nosom. Krajnje pojednostavljeno, istarski i krčki suše se samo na zraku, a dalmatinski na dimu pa na zraku. 

Upravo prema tome treba birati i vino koje će pršutu pristajati. Nedimljeni, ponajprije istarski pršut, traži mekano bijelo vino poput bijelog pinota ili odležane malvazije. Kako taj pršut nema dima i ima manje masnoće, pristaju mu vina dobre strukture i izraženije alkoholne mekoće, nižeg intenziteta mirisa i umjerenih kiselina. Dimljeni dalmatinski i drniški pršuti, pak, traže vina s više aromatike i kiselina te jačeg tijela. Može to biti neko punije ružičasto vino, od bijelih pošipi ili sauvignoni smirenijih aroma, a od crnih laganiji crljenci i babići.