Belica je jedinstvena mješavina šest sorti grožđa najčešće iz istog vinograda. Nijedna ne smije biti zastupljena s više od 30 posto pa je svaka Belica svojevrsni unikat. Osim malvazije koja je široko rasprostranjena i verdića (ima ga na sjeveru Italije pod nazivom glera i glavna je sorta za proizvodnju prosecca) to su autohtone mejsko, jarbola, divjaka i brajkovac. Prijatelj je u šali prokomentirao kako ga nazivi podsjećaju na imena ekipa s lokalnog malonogometnog turnira. Svaka od njih belici daje nešto posebno: divjaka aromatiku, verdić kiseline, jarbola snagu i svježinu, malvazija strukturu i eleganciju, mejsko je izdašno pa donosi količinu, a brajkovac karakterom doprinosi ukupnoj kompleksnosti.
A emocija i entuzijazam Dejana Rubeše bili su presudni za izvlačenje iz zaborava belice i sorata od kojih je rade. Neke su sorte bile najozbiljnije ugrožene, sa samo desetak trseva u svim kastavskim vinogradima pa je Dejan izravno zaslužan za očuvanje hrvatske vinske baštine.
Početkom 90-ih Dejan je proizvodio vino na starinski način, “pod dropom”. Ubrzo je uočio probleme takve vinifikacije. Bio je limitiran resursima pa je morao biti kreativan. Tako je prvu kontroliranu fermentaciju obavio u inoks bačvi od 300 litara koju je stavio u plastičnu kacu od 500 litara i hladnom vodom u međuprostoru kontrolirao temperaturu. Bilo je još inovacija koje su izazivale smjeh i simpatije obitelji i prijatelja.
Već prilično vinarski potkovan, a svjestan potencijala Belice, Dejan je pokrenuo incijativu za revitalizaciju kastavskih vinograda i zaboravljenih sorti. Između dva svjetska rata, u vrijeme najveće ekspanzije kastavskog vinarstva, proizvodilo se 280.000 litara belice. Danas je to palo na nekoliko tisuća, ali, na sreću, s tendencijom rasta proizvodnje. Kroz udrugu “Belica” Dejan je s nekolicinom kolega 2009. inicirao suradnju s prof. dr. Edijem Maletićem i Agronomskim fakultetom u Zagrebu pa su došli do kvalitetnih sadnica. S Maletićem 2015. pokreće projekt “Gospodarske evaluacije autohtonih vinskih sorti Kastavštine”. Prvi put zasebno vinificiraju sastavnice Belice, a dobivena vina kvalitetom opravdavaju uložena sredstva. Mlada Belica 2020. bila je i službeno vrhunsko vino.
Napravio je Rubeša i vrhunski pjenušac Belica brut nature. Za bazno vino koristio je verdić, divjaku i jarbolu. Uspješan je i sa sivim pinotom koji svježinom i elegancijom prkosi stereotipu o teškom i zahtjevnom vinu. Upustio se i u duge maceracije sa sivim pinotom pa napravio precizna vina zaokruženih tanina i naglašenih sortnih osobina. Posebnu pažnju poklanja brajkovcu koji je vinificirao zasebno i nazire se dobar rezultat.
Vina Dejan naziva obiteljskim nadimkom Plovanić. Naglašava kako se bez potpore obitelji belicom ne bi mogao baviti, a ne propušta zahvaliti i ljudima koji vode Kastav i prepoznali su važnost projekta Belica, Agronomskom fakultetu i profesoru Ediju Maletiću, Nenadu Kukurinu, velikom kastavskom sommelieru i ugostitelju te legendi hrvatskog vinarstva Vladi Krauthakeru. Svi su oni, svaki na svoj način pomogli u očuvanju Belice i njezinoj promociji kroz restoran Kukuriku koji je nudi kao “autentično blago” kastavskih vinograda.
