Rasni plavci traže najmanje pet godina odležavanja, šteta ih je prije puštati na tržište, pokazalo je kušanje 25 vina od naše najznačajnije crne sorte s južnih padina Pelješca i Hvara te jednog s Visa. Ideja je bila procijeniti im vijek, ali i vidjeti teroarske razlike.

Sedam nas je veličanstvenih kušalo plavce u grupama po tri, samo su u posljednjoj bila dva. Ponekad su to bila vina s istog položaja od različitih vinara, s različitih položaja sličnih godišta, pa sasvim različitih godišta ili vina istog vinara s drukčijom vinifikacijom. Nismo davali ocjene, nego smo ih opisivali po zadanim strogim kriterijima. Kako nije riječ o ocjenjivanju, dogovorili smo se da ne spominjemo vinarije.

U prvoj su grupi bili viški, pelješki i hvarski plavac berbe 2019. Pet do deset godina bila je zajednička procjena za prvi i treći. Većina je toliko vremena dala i drugome, no dvojica su kušača rekla kako se nema što čekati. Dva vina s Dingača te izrazito prepoznatljiv Postup bili su u drugoj. Potonji je iz berbe 2017. i većina je ocijenila da mu je baš vrijeme za “odstrijel”. Dingačima iz 2018. i 2015. dali su i do 10 godina ugodnog putovanja kroz vrijeme.

Hod po žici

Komarna 2019. te Dingači 2018. i 2016. bili su treći na “vještačenju”. Za prvi je plavac komentar bio kako je to jako lijepo vino, ali s malo odlika sorte. Kod drugog su se procjene razišle kao da je svatko imao “svoje” vino u čaši: od popiti sada do čuvati 15 godina. Treći je, pak, hodao po žici s hlapivom kiselinom. Čistunci su to zamjerili, a dvojici, ja sam među njima, baš je taj bio arhetipski. Hvarski trio iz 2018., 2016. i 2013. u četvrtom nizu dao je dva vina s lijepim potencijalom sazrijevanja do deset godina. Najzrelije je, pak, bilo i “prezrelo”: prošlo mu je vrijeme.

Kod dva Dingača iz 2018. u petom slijedu, te dvije godine starijeg trećeg, nisu se osjetile razlike po berbama, ali jesu u stilovima. Sva su tri u punoj kondiciji i ostat će takvi još nekoliko godinica. Šesti je, s tri Hvaranina, dao vina iz 2018. i 2015. s kojima ne treba žuriti i treće iz 2011. koje je na izdisaju. A pili smo i zrelija vina te kuće u puno boljem stanju. Lijepa je bila sedma serija rasnih plavaca s Dingača iz 2018. i 2017. te s Hvara iz 2010. Pet godina sva tri imaju pred sobom, ali ne puno više. To je svakako pohvala 14-ogodišnjaku.

Školovanje

Osmi niz bio je superteška kategorija: Pelješanin iz 2018. te Hvarani iz 2012. i 2016. imaju više od 16 posto alkohola, ali ne peku. Doista je ugodno iznenadilo koliko su maligani dobro uklopljeni. Posljednja dva plavca bila su iz iste vinarije i berbe 2018., a razlikovala su se u školovanju. Prvi je odnjegovan u bačvi, drugi u inoksu. Pobjednika tu nema, rezultat jednostavno ovisi o ukusu kušača. I nakon 26 vina, ostala su pitanja na koja si svaki ljubitelj plavca malog crnog mora sam odgovoriti:

• Treba li plavcima ostatak šećera? Ne baš, ima u njima dovoljno slasti od alkohola, a ima i tanina.
• Alkohol? Imali smo tri vina sa 16 posto i ne može se reći da je smetao. No, to je ipak puno.
• Suhvice? Grozd plavca malog neravnomjerno zrije. Čeka li se da sve bobice sazriju, dio će ih biti prezrelih, prosušenih. To daje karakter, ali i slatkoću.
• Drvene bačve? Svakako, ali birane. Veće, ako može, ili rabljene, ako su male, da drvo ne pojede sortu…

Kratak je zaključak da su hvarski plavci po strukturi mekši nego pelješki, zaokruženiji u mirisu i okusu te nježnijih tanina. Dingač i Postup, kao najznačajniji položaji našeg poluotoka, ipak daju vina izraženijeg karaktera, možda i prepoznatljivija. Vino s Komarne, najmlađeg hrvatskog vinogorja, trećeg su tipa, “svjetskijeg”, moglo bi se reći: fina, čista, uglađena… Odlična za predstavljanje sorte strancima, ali iskrenim zaljubljenicima u plavac mali crni previše slična mnogim drugim crnim vinima.