Izmučio me prijatelj prijedlozima za sljubljivanje tri posebna hrvatska vina s hranom. Za svaki je želio potvrdu ili dopunu. Tražio je savršenu kombinaciju, nadam se da ju je i našao. Izmučio me zato što o finoj hrani i vinu nije lako samo razmišljati. Puno je lakše uživati u njima. No, ta me muka, nadam se i njega, razriješila jednoga grijeha: lijenosti.

Dvije pobjede…

Ponajprije se moramo boriti protiv vlastite lijenosti duha, govore svećenici objašnjavajući sedmi od sedam grijehova koje nazivaju smrtnima. Razgovor o vinima i hrani bio je isprva dobra borba protiv lijenosti duha. Ubrzo je prerasla i u borbu protiv lijenosti tijela. I donijela dvostruku pobjedu.

Prva je bila otvaranje jednog od tih vina istog dana, štoviše odmah nakon završetka dopisivanja, a sljedeća osmišljavanje sutrašnjeg menija za drugo. I nije pritom bilo oholosti, prvog smrtnog grijeha.

… i dva dobra ručka

Oni koji tvrde da znaju, govore da nas poniznost čini plodnima, a oholost, ta hobotnica u našoj duši, neplodnima. Plodni smo bili, ma koliko to natjeralo na smijeh one s pokvarenim mislima. Plod ove rasprave bila su najmanje dva dobra ručka, a bit će ih, nadam se, još. I rasprava, i ručkova i plodova. Pa čak je i hobotnica nastradala jednom od tih ručkova.

Nije to bila zla hobotnica iz naših duša, nego prava pa je ispraćena s dužnim pijetetom. One koji bi se nasmijali na spomen plodnosti, podsjećam da pri tome bludnosti nije bilo. Griješna bludnost sigurno puno obećaje, ali duši malo daje. Štoviše, kažu, sve oduzima.

Davanje i opijenost

Vino se nikad neće naljutiti ako ga prevariš s drugim vinom, dosjetka je iz mačističkih usporedbi vina i žena. Zato vinska bludnost ne može biti grijeh, ako to nije već i samo spominjanje te riječi. Vinska bludnost doista puno obećaje, ali ništa ne oduzima. Naprotiv. Puno i daje.

Vino nam daje koliko mu mi želimo uzeti pa je opravdan strah da ćemo podleći neumjerenosti. Neumjerenost u vinu jest grijeh, ali slatki, najslađi. Sigurno nije dobro biti pijan, zato što “pijan čovjek učinio bi sve što trijezan ni pomislio ne bi”, ali jako je lijepo biti opijen.

Ljubav i(li) srdžba

Opijen vinom što znači i biti opijem ljubavlju i srećom. A uz prava vina ni srditosti ne može biti. Dobro vino ne izaziva srdžbu, rađa samo plemenite osjećaje. Loša vina koja lako dovode do tog grijeha, ne valja piti.

Ne valja ni piti sam pa je ta vinska velikodušnost, primjerenija je riječ društvenost, i razriješenje od grijeha škrtosti. Najsiromašniji nije onaj tko nema vina, nego onaj tko ga pije sam. Besmisleno je ne podijeliti užitak s prijateljem, srodnom dušom, vinskim bratom ili sestrom.  I nije važno dobro sljubiti vino s hranom, nego sljubiti ga s društvom dragih ljudi.

Škrtost i zavist

Tko se oslobodio škrtosti u vinskom svijetu, lako će izbjeći i zavist. U društvu svi piju ista vina, a ako nisu zajedno, stječu iskustva koja će i drugima koristiti. Pa kad ta iskustva podijele, zavisti više nema mjesta. Štoviše, svatko tko čuje za dobro vino ili finu kombinaciju vina i hrane i sam će ih iskušati. Možda i popraviti. I nitko mu neće zamjeriti. Ni zavidjeti.

Nije ovo liturgija, iako se liturgijski pojmovi spominju. Zato listu grijeha od kojih nas vino može osloboditi treba proširiti na deset i na nju uvrstiti i neke Božje zapovijedi. Možda ih i malo izmijeniti.

Grijehovi i klanjanja

Ma koliko čudno zvučalo, ne valja ne poželjeti vino bližnjega svoga. Uvijek treba probati ono u kojem bližnji uživa i njemu dopustiti da proba tvoje. To je smisao potrage za savršenstvom što istraživanje vina svakako jest. Svaka čaša vina otvara novi svijet, a čaša bližnjega uvodi u njegov svijet.

Tu grijeha ne može biti: svjetovi postaju sve veći, a nikome se ne smanjuju. Nema ni štete. Možda su deveti i deseti grijeh pravi. Prilagođene su to zapovijedi koje govore “ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se, niti im “služi” te “ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svoga”.

Ničega previše

Služiti bilo kome je grijeh. Ali služiti vinu ne može biti loše ako se poštuje načelo „meden agan”. Tako su mudri Grci upozoravali da ničega previše nije dobro! Nije dobro spominjati uzalud ime Gospodnje pa ni ime ljudsko ili vinsko. Ali… Ako ćemo o njemu lijepo pričati, zašto ga ne bismo spominjali.

A za kraj, sedam preostalih Božjih zapovijedi, koje među grijehovima nisu spomenute, prevedene u vinski svijet: “Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene!” Slušam to bez pogovora.

Svetkovine i prepuštanja

Nemam drugih boova uz vino. Priznajem, popijem ponekad pivu, najčešće da utažim žeđ nakon što fizički radim. Ali kad pijem iz duhovnih, a ne fizioloških razloga, samo sam vinu vjeran. Osim što ponekad, da budem sasvim iskren na ovoj vinskoj ispovijedi, nakon puno vina popijem (ponovno) pivu. Da bi mi u želucu “smirila” kiselinu.

“Sjeti se da svetkuješ dan subotnji!” Svetkujem dan koji mogu. Svaki ne mogu, ali onaj na koji se prepustim svetkovanju vina, prepuštam se potpuno. Uživam u njemu, prisjećam se prijašnjeg i jedva čekam sljedeći.

Smijeh, otac, majka…

“Izgubljen je dan u kojem se nismo smijali”, napisao je Nicolas Sebastien Roch Chamfort, francuski književnik iz 18. stoljeća. Pa da ga parafraziram: Izgubljen je dan u kojem nismo popili čašu dobrog vina.

“Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!” Poštujem, zato što su me uveli u vinski svijet. Zato mi je, valjda, i dobro na zemlji na kojoj želim dugo živjeti kako bih probao što više vina koja treba probati.

“Ne sagriješi bludno!” Vidi odlomak s početka teksta u kojem se spominju “one koji su se nasmijali na spomen plodnosti…”

Dobre prilike

“Ne ukradi!” Ne pada mi napamet ukrasti vino. Možda će oholo zazvučati, ali sam mi je Bog dao priliku da dobijem gotovo svako vino koje poželim. Nisam gramziv pa ih ne tražim, ali čini se da se na meni jako dobro vidi kad mi se neko vino dopadne pa mi ga daruju.

Bog mi je pružio i priliku da istražujem i pronalazim, između ostalog, dobra vina koja često i ne koštaju puno. Ta iskustva radosno dijelim s drugima i tako se, nadam se, barem malo odužim. A “ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga” najvažnija je zapovijed.

Istina i vječnost

Ne slaži bližnjem svome da je neko vino loše kako bi ga uvjerio da ga ne pije i da tebi više ostane. Što će tebi više, ako nećeš doživljaj tog vina imati s kime podijeliti. Ne slaži mu ni da je vino dobro, ako nije.

To je doista zlo i gotovo da se može reći kako je protivno najkraćoj Božjoj zapovijedi: Ne ubij. Sreća je da se vino ne može ubiti. Nakon što se popije, vino koje to zaslužuje živi vječno. U nama i u našim uspomenama.

Slike su dokaz

Ovaj tekst ima samo jednu sliku. Namjerno. Ako čitatelj nije ostale stvorio sam u glavi stvorio, znači da tekst ne vrijedi.