Mato Jakopović zna što je kava, zašto s njom ne treba izazivati lava i zašto je od nje bistrija glava. A u prvoj kolumni kao Kavomato podsjeća nas kako je kava iz Etiopije stigla do Zagreba…
Idemo na kavu ili moram ti ispričati nešto, kod nas su gotovo sinonimi. Mnogi ne mogu zamisliti dan bez barem šalice, ali rijetko tko se pita kako je kava došla do našega stola. Iz Turske? Priča je ipak malo složenija…
Znamo da je postojbina kave brdoviti zapad Etiopije, ali nije sasvim jasno kad su je ljudi počeli konzumirati kao napitak. Prve plantaže nastale su u Jemenu tijekom 15. stoljeća, navika ispijanja širila se dalje po Arapskom poluotoku pa dospjela i do Osmanskog carstva. Tamo su, vjeruje se, nastale i prve kavane kao mjesta socijalizacije društvenih rasprava.
Venecijanski trgovci upoznali su Europu s kavom, a prva kavana u Veneciji otvorena je 1645. Ubrzo nakon toga otvaraju se i u ostalim europskim metropolama, Londonu, Parizu, Amsterdamu i Beču, a šezdeset godina nakon prve bečke svoju je dobio i Zagreb: takozvana kavana Kod Duna otvorila je vrata 1748. Osim ovog zapadnog utjecaja, s istoka je Osmansko Carstvo doprinijelo proširenju kulture kave na našim prostorima. Turska kava iz fildžana svima nam je dobro poznata.
U 19. stoljeću i kava više ne biva eliksirom više klase, nego postaje široko popularna. Tadašnji pogled na kavu bio je vrlo pragmatičan, tražio se samo kofein. Tome je pridonio izum espresso aparata 1901. u Italiji, koji omogućuje brže kuhanje i koncentriraniji napitak. Taj ubrzani tempo osigurao je kavi mjesto u jutarnjoj rutini.
Drugim valom kavina osvajačkog pohoda Europom smatra se pokret krajem 20. stoljeća koji se više fokusirao na okus i kvalitetu te sam doživljaj kave.
Predvodnik je bio američki brend Starbucks, koji nije zaživio na našim prostorima, ali uvelike je promijenio potrošačku percepciju o kavi. Europski su “pioniri” bile su Francuska i Italija koje su doprinijele modernom konceptu kafića s kavama na bazi espressa i kultura ispijanja kave je procvala.
Treći val počeo je prvih godina novog tisućljeća. Svijest o kavi se promijenila, a fokus potrošača usmjerio na kvalitetu zrna (specialty kave). Porastao je interes za njezino podrijetlo, održivost uzgoja i prerade, a eksperimentiralo se i s novim metodama ekstrakcije.
Povrh toga, puno se truda ulaže u tehniku, estetiku i edukaciju. Po prvi put se na zrna kave ne gleda kao na sirovinu nego kao na umjetnost, što je u vinskoj industriji, nažalost za kavu, počelo puno prije.
Kava se uzgaja na različitim podnebljima diljem žarkog/tropskog pojasa i često se po svojem podrijetlu reklamira. Brazil, Kolumbija i Etiopija samo su neke od velikih zamalja u kojima je uzgajaju, a razlikuje se i po sortama kao što su panamska gesha, pacamara ili catuai.
Hrvatska ima dugu i bogatu tradiciju uživanja u kavi nastalu pod mnoštvom različitih utjecaja, ali razvoj svijesti o visokoj kvaliteti ovog napitka tek počinje. No, specialty kava itekako je prisutna u Hrvatskoj i svakog je dana ima sve više. Kava nije samo piće, ona je ritual koji se nalazi u središtu društvenih, filozofskih i političkih rasprava već stoljećima.